Vrhunac Susreta bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je točno u podne predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić
U utorak, 18. lipnja u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu održan je Drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine. Na Susretu su sudjelovali svi biskupi Bosne i Hercegovine, a priključio im se i biskup kotorski mons. Ilija Janjić sa svojim svećenicima. Uz biskupe su bili i dvojica franjevačkih provincijala iz Sarajeva i Mostara fra Lovro Gavran i dr. fra Miljenko Šteko te oko tri stotine svećenika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, među kojima i nekoliko grkokatoličkih svećenika na čelu sa svojim vikarom protojerejom Mihajlom Stahnekom. Na susretu su sudjelovali i đakoni iz BiH.
Vrhunac Susreta bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je točno u podne predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu sa svim biskupima te uz suslavlje svećenika i asistenciju đakona. U uvodnoj riječi kardinal Puljić je podsjetio na riječi pape Franje upućene na svetkovinu Duhova, 19. svibnja članovima pokreta, novih zajednica, udruga i ostalih laičkih skupina kada je naglasio da Duh Sveti uvijek ponovno stvara jedinstvo u Crkvi potičući ih da sa sobom uvijek nose snagu evanđelja i da uskrsli Gospodin uvijek bude s njima.
{gallery}svecenici_susret{/gallery}
Budući da se ovaj susret svećenika događa na teritoriju Banjolučke biskupije, biskup Komarica je uputio prigodnu homiliju. Podsjetio je da žive u godini vjerničkog i nacionalnog obilježavanja, komemoriranja više različitih događaja iz osobnog, crkvenog i narodnog života, te da svećenici ovim bratskim okupljanjem oko Krista svi zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost kao kršćanski vjernici, pripadnici svoga naroda i ove zemlje i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve. „Kao članovi Kristove Crkve, koji smo zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedamo drugima, i samo se trebamo i moramo pitati, i to iskreno i radikalno – a i drugi nas to pitaju – u kakvoj vjeri mi sami živimo, imajući na umu naše osobne, slične i još više različite subjektivne i objektivne okolnosti života i djelovanja“, kazao je biskup Komarica ističući da se od svakog svećenika očekuje da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela sadržanog u Njegovoj Crkvi, te da Crkva to bogatstvo ima zadatak i danas čuvati i promicati, tj. nuditi i našim suvremenicima.
Kazavši kako je poznato kako se cijela Crkva, kao mistično Tijelo Kristovo, danas osjeća od Krista pozvanom i poslanom da nastavlja Kristovo poslanje u snazi Duha Svetoga, biskup Komarica je napomenuo da svaki od svećenika imaju udjela u najširem i sveopćem poslanju prema svim narodima i svim vremenima. Ističući potom sličnost između svećenika i proroka Jeremije, za čije je poslanje kazao kako predstavlja odgovor na upit svakog čovjeka o njegovom porijeklu, podsjetio je da Jeremija tvrdi da „Bog Stvoritelj života i Gospodar vremena i događaja jest izvor moga i života i poslanja“, te da kao potvrđen i poslan od istog Boga ujedno odgovara na pitanje čovjeka: zašto i kamo. Naglasivši da životna praksa sadašnjih i ranijih generacija svećenika pokazuje da svijest tereta Svetog reda može uplašiti, pa i slomiti „naše krhko ljudsko biće, našu egzistenciju, ukoliko nam naša vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje“, istaknuo je potrebu svakodnevnog razgovora s Bogom, te tijesne povezanosti s Kristom u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje, „imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg smo dobili od Njega“.
Biskup Komaria je kazao da neljubazan kršćanin, a pogotovo svećenik bez ljubavi prema bratu svećeniku i prema svakom čovjeku, živi izvan realnosti kršćanske vjere, pa tako i izvan ispravnog i vjerodostojnog kršćanskog i svećeničkog života. Također je ustanovio da je ovaj susret prigoda da „ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama!“, te je ustvrdio da kao svećenici nisu zaduženi samo jedni za druge, nego za sve povjerene im Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u njihovom životnom okruženju. Podsjetio ih je i na riječi priznanja koje je bl. papa Ivan Pavao II. uputio svećenicima za vrijeme svoga pohoda u Sarajevu 12. travnja 1997., te je ustvrdio kako te riječi ujedno predstavljaju obodrenje i obavezu da se nastavi ustrajavati u vjerodostojnom, svjedočkom načinu života i apostolskog djelovanja.
„Zahvaljujem vam za vaše svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služite u služenju braći ljudima. Potičem vas da nastavimo svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena – na području cijele naše zemlje, među našim sunarodnjacima ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista“, riječi su poticaja biskupa Komarice koji je na kraju pozvao na zajedničku molitvu.
Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koje su dali na ređenju; da će, pod vodstvom Duha Svetoga, neprestano vršiti svetu službu svećeništva kao prezbiteri i kao čestiti suradnici biskupskoga reda brinuti se za Božje stado; da će pobožno i vjerno po predaji Crkve slaviti Kristova otajstva na hvalu Božju i posvećenje kršćanskoga naroda; da će dostojno i mudro obavljati službu riječi propovijedajući Evanđelje i izlažući katoličku vjeru te da će se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji je Ocu prinio sebe kao čistu žrtvu, te se s njime posvećivati za spasenje ljudi.
Na kraju Mise savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad pročitao je poruku apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Luigija Pezzuta koji je bio spriječen sudjelovati na susretu svećenika. „Svećenici, u svim okolnostima, i sa svim što im je u njihovu ministeriju povjereno, uvijek su u stanju ‘služenja pastoralu’; oni su, drugim riječima, uvijek ‘u brizi za duše’. Dakle, uvijek i posvuda, čak i u njihovoj ‘privatnosti’, svjedoci su i učitelji vjere. Stoga, u taj horizont smještene su sve svećenikove akcije u kojima Crkva, u ime Krista Gospodina, čini da do svih ljudi dođe spasenje koje je učinio Isus“, stoji u poruci nuncija Pezzuta u kojoj nadalje stoji da svećenikov ministerij, njegov „identitet“, skladnost njegova života s Evanđeljem, služenje u cjelovitosti narodu Božjem, nose sa sobom uvijek veliki trud. „Želim svakom od vas plodonosan nastavak Godine vjere. Neka svećenička služba bude vaša utjeha svakog dana! Tu želju stavljam u ruke Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, dok od svega srca udjeljujem svoj biskupski blagoslov“, poručio je nuncij Pezzuto.
Asistencijom je ravnao profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Danimir Pezer. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Franjevačke teologije iz Sarajeva „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Susret je započeo molitvom Srednjeg časa koju je predvodio predsjednik Vijeća za kler Biskupske konferencije BiH biskup Perić. Prije molitve pozdrav i riječi dobrodošlice svim biskupima, svećenicima i đakonima uputio je livanjski gvardijan fra Miljenko Ištuk koji je podsjetio da su se „okupili u crkvi apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla na Gorici da proslave dan svećenika iz domovine Bosne i Hercegovine“. Zaželjevši dobrodošlicu svima i potaknuvši ih da iskoriste ovaj milosni trenutak za duhovno obogaćivanje o obnovu, iznio je temeljne podatke o crkvi i samostanu u kojem se nalaze.
Profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Anto Popović održao izlaganje na temu svećeništva pod tri vida: svećenički identitet, proročka služba i nemiješanje u negotia saecularia. Svoje izlaganje utemeljio je na posuvremenjenom dokumentu: „Direktorij za službu i život prezbiterâ“ koji je izdala Kongregacija za kler. Progovorio je o kristološkoj dimenziji prezbiterova identiteta te ukazao na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo. Naglasio je da se duhovni život prezbitera posebno temelji na Riječi i sakramentima, osobito na euharistiji.
Pripravu za sakrament pomirenja predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Poticajne misli za ispit savjesti fra Miljenko je utemeljio na razmišljanju o vjernosti ističući da strah od vjernosti, koji je osobito danas prisutan kod mladih osoba, uništava neprocjenjivo blago. Nabrajajući razne vrste i oznake vjernosti, poseban je naglasak stavio na evanđeosku vjernost ističući da u toj vjernosti žive brojni svećenici. Dok su svećenici pristupali sakramentu ispovijedi, franjevački novaci predmolili su krunicu.
Nakon Mise biskupi i svećenici su pohodili Muzej i Galeriju pored franjevačkog samostana, a susret je završen zajedničkim objedom i druženjem.
(kta)Foto: Z. Ćorić