Znanje je majka ponavljanja čije me lice prekida dok sprežem glagol voljeti kroz sve zvijezde.
Duvanjska pjesnikinja Šima Majić ovogodišnja je dobitnica je pjesničke nagrade“Zdravko Pucak“.
Poslala nam je četiri svoje pjesme, uistinu neobične i po formi, i po stilu, i po sadržaju. No, o tomu, odnosno osvrt na Šiminu poeziju, objavit ćemo uskoro. Za sada, čestitke i hvala Šima na stihovima o kojima treba razmišljati, a ne ih samo pročitati!
Znati je manje (nego) voljeti
Spiritualno anemične djevojčice koje psuju danas su (izg)ubile pticu iz susjednog galaktičkog jata; osim što me žena pretilog duha ustima punim hrane redovito nadglasa dok čitam liriku, mada slovima u slivniku opravdava i moje najpatetičnije šutnje. Znanje je majka ponavljanja čije me lice prekida dok sprežem glagol voljeti kroz sve zvijezde.
Dermatološka varka
Čežnja može biti i dermatološko
testiranje šutnje kućanskih aparata
i sluha tvojih blago depresivnih prstiju.
Možeš li me čuti kako
uzgajam snove
o sjevernim životinjama
pri sobnoj temperaturi
i zadnjim atomom čuđenja u svijetu
odolijevam zdravlju očiju?
Kratkorukost za čežnju
Tko je jutros bolnije od mene popio kavu iz šalice koju mi je namijenio rasplakavši se u trenu kad je Bog imao najviše smisla za humor On ima vrt šipaka zaraženih mojom kratkorukošću za čežnju pokoženu zajedničkim stropom koji nam se u najzvjezdanijim noćima urušava po čelu
On je u našem monološki raspoloženom voćnjaku kolekcionar mojih rijetkih dijaloga s nepismenim kukcima koji mi se iz njegovog džepnog sanovnika ironično nadviruju nad kolijevku i lome si autoimune udove da bih ujutro imala za čim plakati
Solsticij
Prerasta me pingvin iz kojega ničem ovo stoljeće.
Praživotinje koje se tik uz nas migolje osluškuju
seizmografiju kojom, Sitnosati, zrijem tvoju podsvijest.
Skidam ti ostatke pretkambrijske kože tupom britvicom.
Svakoga solsticija škarama ti režem prošlogodišnju kosu.
Ujutro si (mo)star, ali i Venecija ima mostove.
Potrebna mi je točka sućuti na kojoj te neće probuditi
Ponoćno pucketanje šume iz koje sam se iskorijenila;
Na njoj uspijevaju mahovine koje će se pod tebe
Prostrijeti ostaviš li mjesta kukcima koji bi te,
punog toplih ribnjaka, noćas rado uljušturili.
Šima Majić
Životopis
Šima Majić dobitnica je ovogodišnje nagrade „Zdravko Pucak“ koju dodjeljuje Matica hrvatska. Inače pjesnička nagrada “Zdravko Pucak” ustanovljena je 1995. godine odlukom Gradskog vijeća kao izraz trajnog sjećanja na mladog i tragično preminulog karlovačkog pjesnika, s ciljem poticanja mladih ljudi do trideset godina na pjesničko stvaralaštvo. Na natječaj je ove godine pristiglo dvadeset i šest rukopisa, od kojih su dva (Šima Majić i Luka Tripalo) ravnopravno nagrađena diplomom, plaketom i tiskanjem zbirke.
Šima Majić rođena je 6. 5. 1992. u Imotskom. Gimnaziju Marka Marulića završila je u Tomislavgradu. Trenutno je studentica treće godine hrvatskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.Čitanjem poezije sudjelovala je na programima književnih manifestacija kao što su Humski dani poezije, Dani Književnoga kluba Mostar i Vlastita soba, a volonterskim radom sudjelovala je i na kulturnoj manifestaciji Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske. Pjesme su joj objavljivane u časopisima „Osvit“ i „Motrišta“ te listovima „Novi Marul“, „Naša ognjišta“ i „Fenix“.
www.tomislavnews.com
