Jučer smo objavili lijepu vijest da su dvije Duvanjke: Marijana Kovačević i Marija Pavković dobitnice nagrade za pjesmu na natječaju koji raspisuje Kulturna manifestacija “Šimićevi susreti”. Sinoć su nagrade na Završnici manifestacije uručene pobjednicima, a poseban gost bio je akademik i književnik iz Republike Hrvatske Pavao Pavličić.
Jučer smo, uz čestitke duvanjskim pjesnikinjama, objavili i nagrađenu pjesmu”Putnik”, Marijane Kovačević. Danas donosimo kratki i Prvi Intervju s Marijom Pavković, koja je rođena u Tomislavgradu, 1996.godine.
Marija, sinoć si dobila nagradu na “Šimićevim susretima”, za pjesmu pod naslovom “Strah”. Kakav je osjećaj primati nagradu za pjesmu na poznatom i priznatom natječaju “Šimićevi susreti” u Grudama?
Prije svega, velika hvala Tomislavnews portalu na čestitci i podršci za uspjeh koji smo postigle Marijana Kovačević i ja. Čast i zadovoljstvo mi je bilo prisustvovati kulturnom događaju posvećenom biseru naše književnosti, Antunu Branku Šimiću. Rijetki su pjesnici, u nažalost tako kratkom životnom vijeku, postigli toliko visoku razinu književne zrelosti. Stoga sam bila sretna i ispunjena što sam bila dijelom tog hvale vrijednog, tradicijom bogatog, književno-umjetničkog događaja posvećenog upravo njemu.
Od kada pišeš pjesme i je li ti ova prva književna nagrada?
Pjesme pišem od prve godine fakulteta. Ovo mi je prva književna nagrada. Prije toga su mi pjesme uvrštene u zajedničku zbirku poezije mladih autora BiH, Luka osjećaja i objavljene u književnim časopisima Osvit, Nema i Strane.
Jesi li očekivala nagradu ?
Nisam očekivala nagradu tako da su rezultati natječaja bili ugodno iznenađenje.
Dobila si nagradu u kategoriji studenata. Što studiraš i gdje?
Studiram hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, četvrta sam godina.
Stižu li čestitke i od koga?
Čestitke stižu od rodbine, prijatelja, profesora bivših i sadašnjih…
Čiju poeziju voliš čitati, imaš li nekoga tko ti je uzor u pisanju?
Volim čitati poeziju Skendera Kulenovića, Marka Tomaša, Senke Marić, Suzane Lovrić i mnogih drugih.
Koliko često i kada obično pišeš poeziju, što te nadahnjuje?
Pisanje pjesama je proces tako da ponekad u mjesec dana napišem pet-šest pjesama, a ponekad prođe nekoliko mjeseci za samo nekoliko stihova. Ovisi o inspiraciji i količini vremena za rad potreban na njima nakon pisanja prve verzije. Nadahnjuju me životne situacije na koje ne možemo utjecati i sitnice koje su na prvu beznačajne, ali kriju veliku čaroliju u svojoj misterioznosti.
Koliko često ti obveze dopuštaju dolaziti u Tomislavgrad i koliko ti znači rodni grad?
Unatoč mnoštvu obveza, skoro svaki vikend dolazim u Tomislavgrad. Znači mi puno i sretna sam što sam baš tu rođena i voljela bih živjeti u Tomislavgradu i nakon fakulteta.
Kao srednjoškolka dobila si nagradu za ples, plešeš li i sada, a uz pisanje stihove što ti je hobi?
Hvala Vam na podsjećanju, moja plesna skupina je označila početak jedne velike ljubavi prema umjetnosti. Često u razgovoru volim istaknuti povezanost plesa i književnosti u mnogim, na prvu ne toliko vidnim, aspektima. Ponosna sam na cure koje su bile članice plesne grupe Passion te svojim talentom, entuzijazmom i slogom ispunile ono o čemu smo zajedno sanjale. Idem na tečaj plesa, ali ozbiljnije se, nažalost, plesom više ne bavim.
Nagrađenu pjesmu Marijane Kovačević “Putnik” jučer smo objavili na našem portalu. Možemo li objaviti Vašu nagrađenu pjesmu “Strah”?
Ne bih je objavljivala na portalu, ako nekoga zanima može poslati poruku u inbox.
Može li onda samo nekoliko stihova iz nagrađene pjesme?
„Obuci je, možda baš večeras
Zadnji put ćeš udisati mahovinu s njenih šara
I grliti kamenjar koji ne možeš
Isporiti.“
Na kraju ovoga Vašeg prvoga intervjua, zahvaljujemo na odgovorima, želimo vam brdo nadahnuća za buduće pjesme, a možete još nešto dodati ako želite?
Hvala Vama a zahvalila bih svima na čestitkama i – pozdrav mom Tomislavgradu i čitateljima Tomislavnews.com!
Marija Pavković i Marijana Kovačević
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić
