Povreda prednjih križnih ligamenata jedna je od najtežih u svijetu sporta. A kada doživite tu povredu na oba koljena, kraj karijere vam je nažalost neizbježan.
Međutim, ni takve dvije povrede nisu spriječila sportsku heroinu iz Tomislavgrada, 23-godišnju Anitu Radoš da nastavi sanjati svoje sportske snove.
Počela je trenirati taekwando gdje ima položen i crni pojas, a nakon osnivanja ŽRK Delminijum, tatami je zamijenila parketom i jednim od najgrubljih sportova današnjice, rukometom, iako je jedan period paralelno trenirala oba sporta.
U 2013. godine kao 17-godišnja djevojčica, doživjela je prvu povredu, u pitanju su bili križni ligamenti desnog koljena. Nakon operacije vratila se na teren. Trenirala je u ŽRK Osijek i ŽRK Split 2010, a u Splitu je povrijedila križne ligamente lijevog koljena. Nije upisala nijedan službeni nastup za Osijek i Split.
Dvije teške povrede, povratak je u takvim situacijama skoro nemoguć, ali ova mlada djevojka je imala druge ciljeve i snove. Nije odustajala i od ove sezone je ponovo na rukometnim parketima. Nakon pet godina zaigrala je rukomet, ovaj put u dresu HŽRK Zrinjski, s kojim je na pragu titule u Prvoj ligi FBiH i plasmana u PLBiH za rukometašice.
“Ponovno sam na terenu i od ove sezone sam članica HŽRK Zrinjski, za koji sam nakon dugih pet godina i službeno odigrala utakmicu. U novom klubu sam ponajviše zahvaljujući suigračici Moniki Milićević s kojom sam odradila rehabilitaciju. U klubu vlada odlična atmosfera, cure su me odlično prihvatile i iz dana u dan ova ekipa, pod vodstvom trenerica Marijane Arapović i Tine Biokšić, sve više napreduje. Trenutno smo vodeća ekipa Prve lige FBiH, a do kraja prvenstva imamo još dvije utakmice u kojima ćemo tražiti pobjede za konačni plasman u Premijer ligu”, rekla je Radoš za Sportske.ba.
Kao i ostale rukometašice u našoj zemlji i Anitu boli činjenica da nemamo seniorsku žensku reprezentaciju.
“Rukomet u BiH ima puno nedostataka, od kojih je prema mom mišljenju, jedan od najvećih nepostojanje ženske seniorske reprezentacije. Taj nedostatak onemogućava da mnoge talentirane rukometašice iz BiH pokažu svoju kvalitetu na svjetskoj sceni.”
Ova sjajna djevojka ističe da joj je sportski uzor Domagov Duvnjak koji se također vraćao na teren nakon povreda, a podrška je njezina obitelj, posebno otac, koji je vjerovao da se može vratiti nakon teških povreda.
U životu moramo biti spremni na velike borbe, a Anitin primjer je da želja, upornost i volja mogu krojiti naše snove na jedan predivan način.
www.tomislavnews.com/ Izvor:http://sportske.ba