Prekrasno je to područje, prepuno starina, stećaka, pašnjaka, šuma, valjda je i jedan od posljednjih ambijenata u nas, a koji se još uspijeva othrvati pošastima novoga vremena
Hvali more, drž’ se – jezera! Ta mi se, djelomično izmijenjena fraza učinila najprikladnijom kada sam, negdje s početka lipnja, slučajno nabasao na jugozapadne obale Buškoga jezera, radeći nešto posve drugo, ali kako je sve živo iz toga, već dugo polupustog kraja išlo na feštu otvaranja prvog eko-sela u ovim krajevima, u selu Grabovica, podijelih i ja taj užitak s tamošnjim ljudima.
Malo znani kraj
S vama bih, pak, podijelio impresije, more vam je ionako sve skuplje i sve dalje, a ovo eko-selo, nazvano po imenu sela Grabovice, na magistralnom je putu koji od Tomislav-Grada vodi prema Hrvatskoj i graničnom prelazu Kamensko, na deset kilometara do granice. Selo je odlično komunikacijski povezano sa bilo kojim pravcem iz kojega mu se želi doći, i doista je ovom idiličnom krajoliku nad jezerom, s plavičastom planinom Kamešnicom (idealna za planinare i berače ljekovitog bilja, s njezine je druge strane Hrvatska i ispod nje izvire rijeka Jadro) ponad suprotne obale, ovo jedinstveno i teritorijalno pogolemo i lijepo uređeno eko-selo cijelom kraju dalo jednu novu i dugo očekivanu živost. Jer Buško jezero ionako desetljećima privlači ribiče i kupače, posljednjih godina veslače i plivačke maratonce, no, trebalo je imati nešto što bi bilo središte svega, neko okupljalište i mjesto gdje se može uredno odsjesti i stvarno uživati u svemu što nudi ovaj, nama malo znani kraj.
Prekrasno je to područje, prepuno starina, stećaka, pašnjaka, šuma, valjda je i jedan od posljednjih ambijenata u nas, a koji se još uspijeva othrvati pošastima novoga vremena. Selo je dugo sanjao Jozo Ćurković, njegov vlasnik, sanjao i dosanjao, no, da bi se ovakav san dao ostvariti, valjalo je negdje u životu dobro potegnuti, napatiti se i napokon vratiti. A Jozo se vratio na način kao iz bajke… Imao je samo šesnaest godina kada se pridružio golemoj koloni doseljenika, koji izgradnjom brane i potapanjem polja izgubiše i ono malo pristojnih uvjeta za život, pustošena su čitava sela, a socijalna slika preostalih ljudi po Grabovici i okolnim selima srozavala se do kritičnih razina, i ljudi ovdje preživljavali su od pomoći onih koji su otišli. Jozo je bio vrijedan, danas je vredniji nego ikada, pedeset godina je stvarao i napokon rekao – dosta! Dosta i Zagreba i Splita i bijela svijeta, zašto da ga, po nekom nepisanom pravilu, ovdje donesu samo radi ukopa, ne, Jozo je odlučio sve što ima uložiti u ovo čudo, kojemu je samo prva faza dovršena. Jozo je strpljiv ulagač, ovu fazu radio je desetak, a naredne faze izgradnje sela i novih sadržaja, potrajat će još najmanje toliko godina! Naučio čovjek što u poslovnome svijetu znači sintagma – dugoročno ulaganje.
Idilični ambijent
Otkako je selo otvoreno, u njemu se stalno nešto događa. A, i gdje bi drugdje. U ovo doba godine ovo golemo jezero nudi svakakva veselja, ljeto na Buškom jezeru moglo bi biti otkriće za mnoge. Računajte i sa iznimno ugodnim i svježim noćima, koje, s mirisima bilja i dahom planina ovamo donose vjetri sa jezera. Ovih dana završena je druga Fišijada, međunarodna je to gastronomsko-natjecateljska manifestacija u organizaciji eko-sela. Riba je jezerska, nema kakve nema, jezero je sigurno zanimljivo i za organizaciju najzahtjevnijih svjetskih natjecanja u svojoj kategoriji, prepuno je soma i šarana, riječni tokovi pod njegovom površinom njeguju i život plemenitih vrsta riba, a zanimljivo je da se baš ovdje, na prostoru ispod brane, posljednjih godina love možda najveći primjerci somova u nas uopće. Puno kolega koji su pisali o ovom selu, opravdano su ga etiketirali kao raj na zemlji. Dodao bih – i na jezeru! Baš njemu zahvaljujući, ovdje su se ljudi počeli zapošljavati. I vraćati, što je za ove krajeve golem sociološki fenomen.
Prema riječima domaćina, ”projekt je najprije zamišljen sa ciljem razvoja postojećeg turističkog potencijala Buškog jezera i njegove okoline, kao i upoznavanje ljudi s ljepotom i bogatstvom ovog kraja. Vođeni tom idejom, uložili smo ogroman trud (A Jozo bogme i novce!) koji danas rezultira bogatom turističkom i gastro ponudom, na idiličnom ambijentu, u kojem se čovjek vraća prirodi. Sportsko-rekreativni klub Buško jezero, pod pokroviteljstvom našeg eko-sela.
Kako je rekao za portal Ante Ćurić, moj domaćin (povratnik!), reći će mi ono što i sam vidim: “Riječ je o predivnom ambijentu, u kojim se spremaju mnogobrojne aktivnosti za zabavu i odmor svih koji se odluče posjetiti ovo selo kakvog nema nadaleko. Imamo restoran, šest opremljenih apartmana, mali zoo-vrt, konjički klub sa školom jahanja, sve za odmor i pravi doživljaj u prirodi. Kad već spominjete upravo završenu fišijadu, ona, osim natjecateljskog, ima i humanitarni karakter budući da su podjela fiša i druženje uz glazbu nakon proglašenja bili iskorišteni za prikupljanje sredstava za liječenje teško oboljelog Ive Dalića iz Livna. Bilo je više od četrdeset ekipa – 42 – iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Srbije, a među sudionicima su mnogi šampioni kotlića i udruge organizirane oko tradicijskog pripremanja specijaliteta od ribe…
”Brojni posjetitelji, plus ja, guštali smo u ribljim specijalitetima u restoranu eko-sela, pripremljenih umijećem Janka Pinćera, višestrukog međunarodnog prvaka kotlića i zaljubljenika u riblje specijalitete. Maraton 2013. godine će nastaviti tradiciju dosadašnjih maratona, uz međunarodni karakter koji neće izostati ni ove godine.
Plivački maraton
Održan je i 5. Međunarodni plivački maraton, na plaži Grabovica na Buškome jezeru. Plivački maraton ima tri dionice, od koje je najzanimljivija utrka na 5.000 metara, plivaju je profesionalci i vrhunski plivači amateri. Za početnike i one koji su se željeli iskušati u daljinskom plivanju organizirane su utrke na 2.500 metara, a najmlađi, valjda i budući šampioni, plivali su do tristo metara.
”Naša želja je da Buško jezero postane lokacija koja će da bude prepoznatljiva po sjajnim mogućnostima za plivanje, surfanje i jedrenje, nadamo se da će naši gosti i natjecatelji prepoznati ove vrijednosti te ih prenositi u mjesta iz kojih dolaze. Također se nadamo da će mnogi naši sugrađani prepoznati sebe u ovim aktivnostima, te pridonijeti poboljšanju kulture življenja kroz društvene aktivnosti kao što su volonterizam, sport, društveno koristan rad”, kaže Ante, odgovarajući na sve što me zanima, a svodi se na sljedeće: ”Trenutno u eko-selu radi 15 ljudi, svakim se danom taj broj povećava, tako da očekujemo da do 8. mjeseca u eko-selu radi oko 25 ljudi; Za sada eko-selo ima četiri apartmana, maksimalnog kapaciteta 20 ljudi, međutim, do jeseni planiramo otvoriti još 10, tako da ćemo moći primiti poprilično mnogo gostiju. Naravno, tu je i naš Karmel sv. Ilije na obali koji nam uvijek uskače u pomoć sa svojih više od 50 kreveta; Hotel uz jezero je dio našega eko-kampa, koji se planira izgraditi u toku sljedećih 10-ak godina, prvo idemo sa autokampom, pa sa ostalim dijelovima eko-kampa, a teško je procijeniti koji će dio dobiti prioritet, ali smatramo da će za sedam-osam godina sve biti gotovo; Buško jezero postaje popularno u turističkom smislu, posebno od prije nekoliko godina kada smo mi, i razne udruge, počeli organizirati sportske, kulturne i zabavne manifestacije na jezeru. Već nekoliko godina održavaju se, sada već tradicionalni plivački maraton, biciklistička utrka, beach rugby fest, fišijada i slično. Svake godine imaju sve više natjecatelja i malo-pomalo dobivaju međunarodni značaj. Osim toga, uvijek smo otvoreni za nove ideje, tako da ćemo ove godine u sklopu Beach rugby festa imati i Kitesurf open, na kojem ćemo predstaviti kitesurfing kao novi i atraktivni sport, koji ima veliki potencijal na Buškome jezeru; Restoran eko-sela Grabovica će služiti samo organsku hranu. Kroz to želimo pružiti svojim gostima najbolju i najkvalitetniju hranu, a samim time i uključiti lokalne proizvođače u proizvodnju hrane za eko-selo. Tako je ove godine moj kolega Grgo, inženjer agronomije, pokrenuo projekt Plastenik oko Buškog jezera, u kojem eko-selo sufinancira kupnju plastenika, sjemena i gnojiva, i osigurava stručnu pomoć, a na proizvođaču je da taj svoj dug vrati kroz uzgojeno voće i povrće, i nakon toga nastavi prodavati hranu eko-selu. Osim toga, sličan tip kooperacije imamo sa uzgajivačima janjaca, svinja i slično.
Heliodrom i luka za brodice
Planovi su, dakle, dugoročni, među njima je planiran i heliodrom i luka za brodice, to bi mogao biti bum. Trenutačnih 25 konja rado bi imalo hipodrom, ovaj sport ovdje ima budućnost, ljudi ovih krajeva oduvijek su im bili skloni, zapravo je eko-selo Grabovica, a za naše uvjete, umanjenica za ono što rade Dubajci, dakako, potpuno minimalistički. Ali ovom kraju i ovim ljudima – spasonosno.
Dragan Marjanović/Oslobođenje/TN
