___________________
___________________
Kišna je i tmurna večer u kraljevskom gradu, oblaci prekrili i mjesec i zvijezde na nebu, pa je poezija jedina moćna priuštiti nam neke drage, susrete daleke.
MI SMO SE SRELI NA ZVIJEZDI
Mi smo se sreli na ovoj zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kada se opet rastanemo i pođemo na naše
tajne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se nekada ljubili na nekoj zvijezdi
što se zove Zemlja?
A.B. Šimić
www.tomislavnews.com
