Godinama se budim prije izlaska sunca, u osvit zore, stigle godine i leđobolja, pa se ne da ni izležavat, a ne smijem klapat po kući, ostala čeljad spava.
Zato se u ljetna jutra iskradem na prstima iz kuće i krenem u šetnju u polje, u brdo, gaj, samo mi se ne da ranije kroz grad, da me netko vidi u svitanje kako hodam ulicom prije bi pomislio da se vraćam iz noćnog života nego da idem na jutarnju šetnju kroz polje. Žita su pokošena, ostale strnjine, a nema ih baš mnogo. Uz međe jagode rodile, one divlje, sada ih zovu kupine, a mi smo kupinama zvali ono puzajuće bodljikave biljčice s listovima na kojima rastu jagode. Sada ove slatke bobice, grozdići zagasito modre boje zovu kupinama, dok su jagode one velike crvene, najčešće rastu u trgovinama.
Pala rosa po divljim jagodama-kupinama, a slatke, Bože moj jesu slatke, mirišu na djetinjstvo i prvu slast.
Nadobrovoljim se tako jagoda jedno jutro, a prsti mi sve crveni, za usne ne znam, idem prema kući, a sunce već dobrano obasjava Duvanjsko polje, moram preći preko ulice, a u susret mi ide gospođa, ma dama srednjih godina, drži uzicu u ruci, a ispred nje trčkara mali raščupani psić.
-Dobro jutro gospođo, recite, ima li u Vašem gradu frizer za pse?-zastade dama sa psićem, a sve gledajući u moje ruke.
-Nema!
-Mislim šišar za pse, jeste me razumjeli?-govori čisto hrvatski, kako je neću razumjeti.
-Ima li u Livnu ili Kupresu, večeras moram u svatove, lako ću sebi za frizuru, ali što ću s Nalom, ne može ona ovako u hotel?
-Koliko je znam nema nigdje u blizini, trebali ste je uredit, ošišat prije nego ste krenuli ovamo!
-Mogla sam, ali znam da ovdje svaka druga kuća ima pse, a mi iz inozemstva već dugo na odmor ne dolazimo bez svojih ljubimaca, pa kako to da nemate frizeraj za psiće, to bi se isplatilo, znate u Njemačkoj šišanje i frizura za evo moju malu Nalu stoji 50 Eura, ovde bi sigurno bilo jeftinije, jer je ovde sve upola jeftinije.
-Žao mi je gospođo, ne mogu Vam pomoć, možda nema prije Splita frizeraj za psiće?!
-Sramota, ovoliko psića, a nigdje frizera, nikada vi nećete u Evropu!-povisi ton gospođa, ja ostadoh bez riječi, a ona još dodade:
-I ruke su vam krvave, karmin vam se razmazao oko usta, šta ste radili ranije u polju?
Bez riječi, a to mi se rijetko događa, prođoh mimo nje, dočepah se svoga putića i upravčih kući umit se prije nego se čeljad probudi.
www.tomislavnews.com/ Foto uz naslov: ilustracija
