Gabrijela-Gabi Andrić je mlada djevojka s mrkodoljskog Andrića briga, koja je nedavno diplomirala matematiku i ekonomiju s najboljim ocjenama na prestižnom fakultetu u Americi! I zamislite-odmah dobila posao!
Gabi smo“pronašli“ u glavnom gradu Amerike Washington DC, pa unatoč jako malo slobodnog vremena, rado je odgovorila na nekoliko naših pitanja. Odgovori su vrlo zanimljivi, a kada Gabi stigne u svoj Mrkodol, u rodni Tomislavgrad, razgovarat ćemo mnogo dulje.
Gabi, od kud ti, djevojko iz Mrkodola, s Andrića briga, s Duvanjskog polja, u Washington DC-u ?
Hehehehhehehe! Čudno je kad se cijeli životni put tako sažme u jedno pitanje. Odgovor je jednostavan-s puno rada i ambicije. Nakon što sam dobila punu stipendiju za Koledž Ujedinjenog Svijeta , sva druga vrata k uspjehu nekako su se počela otvarati. Ja sam završila Osnovnu školu Fra Mije Čuića u Bukovici, dvije godine srednje škole u Gimnaziji Marka Marulića u Tomislavgradu. U gimnaziji sam bila odličan učenica i pružila mi se prilika aplicirati na Koledž Ujedinjenog Svijeta u Mostaru , koji radi po internacionalnom programu na engleskom jeziku. Nakon studija u Mostaru saznala sam da je moja internacionalna diploma cijenjena svugdje u svijetu i da na osnovu moga uspjeha imam priliku aplicirati za jedan od 100 najboljih fakulteta u Americi. Upisala sam privatni fakultet u Americi i nakon završetka fakulteta odmah sam dobila posao u Washingtonu, tako da sam sad tu, ne znam do kada.
Čuli smo da si diplomirala kao najbolja na koledžu. Je li to istina i što si diplomirala?
Ja sam studirala na jednom od prestižnih privatnih fakulteta u Americi. Fakultet je jako visoko rangiran i studentsko tijelo je sastavljeno od vrlo uspješnih studenata. Definicija biti najbolji je relativna, ali bila sam jako uspješna, budući da sam bila na dekanovoj listi najuspješnijih studenata. Ja sam diplomirala u svibnju ove godine i stekla diplomu iz matematike i ekonomije.
Koliko studenata broji taj fakultet, gdje se nalazi?
Fakultet koji sam završila se zove Bucknell University i nalazi se u malome gradiću Lewisburgu u Pennsylvaniji. Za američke standarde moj fax je relativno mali, ima samo 3.500 studenata.
Kako si uopće dospjela u Ameriku?
Nakon svršetka Koledža u Mostaru doznala sam da mogu aplicirati za studije u Americi. Aplicirala sam na Bucknell University i bila sam primljena.
Tko je financirao tvoje školovanje, jer znamo da sve to stoji puno novaca?
U neku ruku može se reći kako sam sama financirala svoje školovanje, ustvari, moj odličan uspjeh i ocjene koje sam imala u gimnaziji i Koledžu u Mostaru bili su prepoznati i vrednovani, te sam dobila punu stipendiju za studije u Americi. Istina, fax sam košta blizu $60,000 godišnje, to malo mladih ljudi ili njihovih roditelja mogu priuštiti . Dakle, samo puna stipendija je mogla to podnijeti.
Kako si se osjećala u susretu s novim svijetom, s Amerikom, opiši nam to malo?
Bila sam jako uzbuđenja i sretna. Ja sam prigrabila, zagrlila jedinstvenu priliku koju sam dobila i gledala sam kako je najbolje iskoristiti. Američka kultura se mnogo razlikuje od naše , ali Amerikanci su jako otvoren narod. Na kraju krajeva, Amerika je zemlja imigranata samo je nečiji brod doplovio ranije, a nečiji kasnije.
Jesu li ti roditelji govorili ono, po duvanjski:“Ma, gdje ćeš, kćeri, veliki je to svijet, daleko…?“
Ja sam uvijek imala punu podršku svojih roditelja. Moji roditelji, Ljiljana i Ivan, su fakultetski obrazovani ljudi i znaju koliko je obrazovanje važno. Naravno da im nije bilo lako pustiti me samu u „bili svit“, ali poštovali su moju želju i ambiciju za uspjehom, na čemu sam im jako zahvalna. Bez podrške svojih roditelja i obitelji, ne bih postigla ovo što jesam.
{gallery}gabi_andric{/gallery}
Koliko si već u Americi, koliko si puta godišnje dolazila kući i kako si održavala kontakt s roditeljima?
Ovo je već peta godina da sam u Americi. Dolazila sam i dalje ću, ako Bog da, dolaziti kući barem jedanput godišnje, na ljeto ili za Božić. Čujem se sa svojim roditeljima svaki dan preko Facebook-a ili Skypa. S današnjom tehnologijom daljina je relativan pojam.
Što sada trenutačno radiš?
Ja trenutačno radim kao savjetnica i poslovna analitičarka u jednoj od firmi za tehnološko i poslovno savjetovanje u Washington-u. Smatram se sretnicom, jer radim posao koji me zanima i gdje mogu brzo napredovati.
Čuli smo da si i odlična umjetnica-slikarica, je li to vezano za tvoj posao ili je hobi?
Ne, nije vezano za posao, matematika i ekonomija nemaju baš neke veze s umjetnošću. Slikanje, crtanje, pravljenje nakita i ostale zanimljivosti su samo moj hobi. Ja se volim baviti kreativnom djelatnošću.
{gallery}gabi_slike{/gallery}
Kakvi su tvoji planovi u budućnosti, razmišljaš li o povratku u zavičaj?
Trenutno želim steći najmanje 2-3 godine radnoga iskustva, budući da je to preduvjet za upis na studije MBA (Masters of Business Administration). Moj je glavni cilj za sada nastaviti i dalje školovanje. Zavičaj svakako nedostaje, budućnost je nepredvidiva i ne znam što ce biti sutra. Samo neka je zdravlja , a za ostalo će se Bog pobrinuti, odlučiti.
Kako saznaješ novosti u Tomislavgradu, čitaš li Tomislavnews.com ?
Čitam i pratim vaš Portal, ali i ostale medije iz domovine, ali glavni izvor informacija mi je svakodnevni razgovor s majkom Ljiljanom.
Što bi poručila mladim Duvanjkama i Duvnjacima, a i ostalima, vezano za školovanje u stranim zemljama, posebice preko oceana?
Ukoliko imate priliku školovati se u nekoj drugoj zemlji prihvatite je! Možda ce biti teško u početku, ali vrijedi uspjeha i prilika koje pruža edukacija u stranim zemljama.
I na kraju,veliki pozdrav iz Amerike svim Duvnjacima i Mrkodoljanima, posebice svim Andrićima s Andrića briga! I naravno, čitateljima Tomislavnews.com!
Ljuba Đikić/www.tomislavnews.com/Foto: privatni album
