„Jednog dana zaigrati u Ligi petice (Njemačka, Italija, Engleska, Španjolska i Francuska). I naravno, za Hrvatsku reprezentaciju, to iznad svega“, o svojim ambicijama kaže Janko.
Janko Pačar rođen je 18.kolovoza,1990. Godine, u švicarskom gradu Luzernu. Njegov otac Tomislav rođen je i dugo živio u Mrkodolu-Tomislavgrad, a majka Tonka rođena je u Kovacima-Tomislavgrad i tamo je odrasla. Janko Pačar uspješan je mladi nogometaš u Švicarskoj i igra trenutačno u FC Winterthuru. Janko je miljenik švicarskih medija, koji vrlo često pišu o njemu, a ovo je prvi njegov intervju jednom hrvatskom mediju, Portalu Tomislavnews.com.
Janko, kada si počeo igrati nogomet?
Vrlo rano, a ja se sjećam da sam počeo igrati prije polaska u školu, dakle, nekih pet godina.
Gdje si prvo, u kojem klubu, započeo svoju nogometnu karijeru?
Moj prvi klub je bio Luzerner SC. Poslije toga sam igrao u NK Zadru, FC Luzernu, SC Kriensu i u FC Winterhuru.
Tko ti je pomagao pri odabiru klubova, imaš li menadžera?
Na početku su mi roditelji pomagali: kupovali mi kopačke i robu za trening, vozili me na trening i na utakmice, usmjeravali me. Kada sam potpisivao prvi profesionalni ugovor , razgovarali su tata i moj prvi menadžer.
U kojem klubu sada igraš i u kojoj je on ligi?
Trenutačno sam na posudbi u FC Winterthuru, to je švicarska Challange liga (2. liga). Pod ugovorom sam u FC Luzernu.
Na kojoj poziciji igraš, gdje si najuspješniji?
Mogu igrati na dvije pozicije, to jest kao napadač i krilo. Uspješan sam na obje pozicije.
Živiš li s roditeljima ili si u nekom drugom gradu?
Živim s roditeljima u Luzernu.
Jesi li usporedo išao u školu?
Išao sam do 20. godine u školu. Završio sam srednju sportsku ekonomsku školu.
Tko ti je uzor u nogometu, koji je igrač, po tvom mišljenju, najbolji?
Dok sam bio mlad, bio mi je uzor Andrej Shevchenko. A po mom mišljenju trenutno je najbolji igrač Cristiano Ronaldo.
Pratiš li hrvatski nogomet i tko ti je od hrvatski nogometaša najbolji?
Naravno da pratim hrvatski nogomet. Gledam svaki derbi između Dinama i Hajduka na televiziji. Inače, pratim preko interneta rezultate i događanja u 1. HNL. Bio sam na utakmici Hrvatska-Škotska u Zagrebu.
Bi li igrao za neki hrvatski klub da te pozovu, odnosno za reprezentaciju?
Bilo bi mi drago jednom u 1. HNL igrati, za bilo koji klub. Naravno da bi mi bilo drago zaigrati za Hrvatsku reprezentaciju, iako sam igrao za sve mlađe švicarske reprezentacije.
Što su tvoje želje, ambicije, u nogometu?
Jednom zaigrati u Ligi petice (Njemačka, Italija, Engleska, Španjolska i Francuska). I naravno, za Hrvatsku reprezentaciju, to je iznad svega.
{gallery}janko{/gallery}
Ima li u tvom klubu još Hrvata i s kime se družiš?
Ima u mom matičnom klubu, Tomislav Puljic. A u posudbenom klubu nema Hrvata. Družim se sa cijelom ekipom pomalo.
Možeš li izdvojiti najljepši trenutak, utakmicu, gol u tvojoj nogometnoj karijeri?
Moj prvi pogodak u Švicarskoj prvoj ligi protiv FC Basela ispred 30 000 gledatelja.
A utakmicu koju bi htio zaboraviti, bila je loša, možda neka ozljeda?
Kad sam imao 17 godina, ušli smo u polufinale Švicarskog kupa sa FC Luzernom. Dogurali smo do izvođenja odlučujućih penala za finale. Trener tadašnji Rolf Fringer mi je dao povjerenje da pucam penal iako sam bio najmlađi na terenu. I na moju sreću ili nesreću promašio sam taj penal! Jedina utjeha mi je bila, što nisam jedini iz ekipe koji je promašio penal. No, to je jedna utakmica koju bih želio zaboraviti.
Što te veže za Tomislavgrad i koliko često dolaziš?
Dok mi je did Mijo bio živ dolazio sam više puta godišnje u Tomislavgrad, u Mrkodol. Budući da moja obitelj sada ima kuću u Sv. Filip i Jakovu, dolazim malo rjeđe u Tomislavgrad. Ali sad za ovaj Božić dolazim opet u Tomislavgrad kod stričevića Meteja Pačara , ujke Miće u Kovačima i ostale rodbine, mnogo ih je.
Imaš li prijatelje u Tomislavgradu i gdje izlaziš kad dođeš?
Prijatelja imam mnogo i u Tomislavgradu i u Svetom Filipu i Jakovu. Kad dođem u Tomislavgrad s rođacima i prijateljima izlazim u duvanjske kafiće, gdje i ostala mladež.
Koga bi pozdravio u Tomislavgradu?
Sve Tomislavgrađanke i Tomislavgrađane, mlade posebno, a svoje rodice i rodijake (ima ih, već sam rekao, jako mnogo!), teško bih ih sve nabrojio. I naravno, pozdrav svim čitateljima i čitateljicama Tomislavnews.com, portala koji redovito prati moja obitelj, a ja kad imam vremena.
www.tomislavnews.com
