Premijer RH, Zoran Milanović, prošloga tjedna bio je u dvodnevnoj posjeti općinama u B i H: Livnu, Tomislavgradu, Uskoplju, Kupresu, Bugojnu i Kraljevoj Sutjesci. Ono o čemu mediji nisu izvijestili, došapnuli su nam anđeli.
Prošli petak, baš na Svetog Franu,
U jesenskom, listopadskom danu.
Vrijeme bješe sunčano i toplo,
Nebo čisto ko da si ga opro.
Uhvati me neka dokolica,
Otvori se livanjska stranica.
Na njoj slika, Zoky u kožnjaku.
Čelan svoju sakupio mraku.
Dočekuju hrvatskog premijera.
Ruke šire, ali se ne ljube
Policajci i redari trube.
Dočekuju Livnjaci Zokija,
A premijeru takav doček prija.
Širi osmjeh od uha do uha,
-Preci moji tu su jeli kruha.
Suha kruha i crvena vina,
Mene nude da je to milina.
Potežu me i fratri i Luka,
Od nutkanja pravo mi je muka.
Volim sira, onog livanjskoga,
To mi prišlo od pradjeda moga.
Vodiše nas do mljekare neke,
Natrpaše pune nam gepeke-
Zbori Zoky o livanjskom siru,
Dok Livnjaci uzimaju miru.
Odvede ga Luka izvan puka,
Sve mu nešto u džepove turka.
U Goricu tada Zoka ode,
A fratri ga ko najdražeg vode.
Nema veze što on vjernik nije,
Fratri mole za njegove grije.
Galeriju Zoka razgledava
I govori ovo je stvar prava.
Hrvatska je ovdje novce dala,
Fratri kažu i za to joj hvala.
Izljubiše Zokija Livnjaci,
Luka mu se oko vrata baci.
Ali Zoky nema sentimenta,
U Duvnu ga čeka bulumenta.
A na putu do Tomislavgrada,
Zoky je se dosjetio jada:
-Sakrij sirce vidit će Duvnjaci,
Onda će se štucat mojoj majci-
To govori, a džepove prazni,
Ispadaju papirići razni.
-Premijeru, naš predragi brate,
Zapovjedi HEP-u da nam plate,
Pola nama, a pola Duvnjacim,
To ćemo ti platit živim janjcim.
Jer Duvnjaci hoće sebi više
Nego što nam u zakonu piše.-
Čita Zoky što mu Čelan piše,
Sir livanjski okolo miriše.
Stiže Zoky do kraljevskog grada,
Baš pred vrtić gdje postoji nada.
Gdje su djeca u vrtiću novom
Izgrađenom i hrvatskom lovom.
Nakon toga do općinske zgrade,
Što je ljepša od hrvatske vlade.
Gleda Zoky posvuda se gradi,
Pa se divi što se ovdje radi.
Dočekali Zorana Duvnjaci,
Ispred zgade građani, seljaci.
Svi bi nešto da ga upitaju,
Ali gosti u hotel hitaju.
Novinarka jedna ga zaskoči,
gladajući ravno mu u oči:
-Premijeru, tako ti života,
Ljudi sele, velika sramota.
Jer u Duvnu nigdje posla nema
I seoba velika se sprema.
Učinite, ako nešto znate,
Da se mladi ljudi ovdje vrate!-
A premijer ljubazno odvrati:
-O, gospođo, to vam neću znati!
Sada žurim u hotel ručati,
Inače ću od gladi skapati!-
U hotelu ko kad se imade,
Ručati bi mogle četri vlade.
Što god želiš i više od toga
Nude ljudi ko najdražeg svoga.
A za ručkom treba prosut priču,
Bagarić i Gabro stalno viču.
Prije ručka Bogu se ne mole,
Njih dvojica pričati najvole.
A načelnik sve strpljivo sluša
Dok naš Zoky slasno jelo kuša.
Baš ga briga za Gabrine priče,
Bagarića što na sav glas viče.
Samo čeka da načelnik kaže,
On kulturan, svaku riječ važe.
Dok mu drugi u riječ upadaju,
I za riječi oni se čapaju,
Punih usta pričaju l’ pričaju.
Kada shvati vrag odnio šalu
I Vukadin da cedulju malu:
-Premijeru, mole te Duvnjaci,
Čelanovu molbu ti odbaci.
Livanjskog je jezera trećina
I ne može njima polovina!-
Trebalo je Zoranu da shvati,
Pa šaljivo on na to uzvrati:
-Isušite jezero potpuno,
Pa ga onda dijelite ponovo!-
Darovaše Duvnjaci Zorana,
vrijednom knjigom, štitom Tomislava.
Krenu svita put Kupresa bijela,
gdje su noćna zakazana sijela.
Vučipolje zet Zoky preskoči,
kako li će supruzi na oči?
U Adriji s purom ih čekaju,
Ali oni za puru ne haju.
Već probaju druge delicije
Iza kojih dobrano se pije.
Čekaju ih Vjekoslav i Dragan
Pa razgovor neće biti lagan.
Al’ uz piće, lake su sve priče.
Baš ih briga, dokle je tko stiga.
Kad ujutro pijevac kukuriče:
-Tko me budi!-tad Zoran poviče.
Pa se sjeti i brzo se diže
i zakratko u Bugojno stiže.
-Livno, Duvno, to je Amerika,
Srednje Bosne žalosna je slika.
U Bugojnu treba škola hitno,
Za Hrvate ovdje to je bitno!-
Svrati Zoky malo i do Rame,
Gdje Starački dom upravo prave.
Novac dala Vlada je hrvatska,
Pomogla je Rami ruka bratska.
Posjetiše Kraljevu Sutjesku,
Lijepo mjesto, al’ za život tešku.
Sve je Zoky lijepo obišao
Ljepote se puste nagledao,
Prvi put je ovdje boravio,
Vjerujemo sve je upamtio.
Dobro su ga svuda dočekali,
Što se ovi nisu ni nadali.
Sretan Zoky odletje u Rijeku,
Novinari spraviše mu čeku.
Letio je avionom Vlade,
to se ne smje, Zoran to ne znade.
Letio je u privatni posjet,
Jer na Krku ima neki posjed.
Ne spominju više gdje je bio,
Što je jeo, koga posjetio,
Svi pitaju: Zašto je letio?
Pogriješio, ali ne priznaje,
Taj se frajer nizašto ne kaje!
Možda ovo sve istina nije,
Bože dragi, oprosti nam grije.
Primako sam možda malo više,
Neka mi se za zlo ne upiše!
Sve vas voli vaš predragi Lola
Iz duvanjskog sela Mrkodola.
www.tomislavnews.com
