Danas je u Staračkom Domu u Tomislavgradu upriličeno obilježavanje Dana starijih osoba, koji se inače obilježava 1. listopada. No, u Domu su čekali lijep dan i dočekali!
Skromna svečanost, ali uz obilje sunca i toplog vremena za ovo doba godine, bila je ispred Staračkog doma u Tomislavgradu. Stolovi, cvijeće, kolači, sokovi, a nakon toga i roštiljada ispred Doma, ispod duvanjskog gaja – Kologaja, gdje je smješten Dom, obilježili su današnji dan. Ne samo korisnicima-štićenicima i osoblju Doma, nego i njihovim gostima: vijećnicima OV Tomislavgrad, ravnatelju Centra za socijalnu skrb, omiljenom svećeniku fra Đoki, ravnatelju Doma zdravlja Tomislavgrad, članicama KUD iz Tomislavgrada, koje su gangom pokušavale i djelimice uspijevale izvući osmjeh na staračkim obrazima i topli pljesak, uglavnom , onemoćalih dlanova. Bio je to i nezaobilazni Bogdo Kovačević, koji je guslio, ali i gange zapjevao.
Svoje štićenike je pozdravio i čestitao im Dan starijih osoba ravnatelj Staračkog doma gospodin Ilija Madunić, a dobrodošlicu je poželio svim gostima, ne krijući radost što su i općinski vijećnici prvi put u većem broju posjetili ovu ustanovu.
Sjeli smo među korisnike Staračkog doma i porazgovarali s njima. Svi su izjavili da su zadovoljni i osobljem i uslugama koje dobivaju u Domu, dakle hranom, higijenom, njegom…ali?! Naravno da im svima u grlu zastane ono ali! Svi bi oni voljeli da su u svojoj kući, sa svojom obitelji, ali sudbina je bila drukčija i svi su složni u jednom: hvala Bogu da postoji i ova ustanova, ovaj Dom, gdje nisu sami, gdje im ima tko pomoći.
Stipan Radoš je iz Roška Polja, ima 93 godine, a 14 godina je već u Domu. Ima sina i dvije kćeri, ali svi su oni daleko od Tomislavgrada, imaju svoje obitelji.
-Ne, nisu me zaboravili, često dođu, još češće zovnu telefonom, a meni je ovdje dobro, samo neka nisam sam. Radio sam u Njemačkoj, imam mirovinu, sam mogu plaćati Dom, a dani prolaze. Meni ovdje ništa ne fali, nisam gladan, toplo mi je, čisto, a što drugo. Obitelj nitko i ništa ne može nadoknaditi, ali-daj Bože-kaže Stipan.
Ana Musić je iz Brišnika, u Domu je već devet godina, i ne žali se ni na što. Ima brata i bratiće koji joj dođu, posjete je, nazovu, donesu što god treba.
-Tako je Bog odredio, živjet nam je do njegove volje. Nasmijem se ja, našalim, zapjevam, ja sam jedna od mlađih u Domu-kaže Ana.
Ruža Zrinušić je iz Bukovice, ima 86 godina, a u Domu je tri godine.
-Imam ja četvero djece, ali su u Njemačkoj i Švicarskoj. Nisam ja htjela iz svoje kuće dok sam mogla hodati. Onda slomim kuk, pa u Mostar u bolnicu, pa kada me otpustila bolnica vidim da ne mogu sama u kući. Djeca mi plaćaju Dom, dolaze, zovu, što će, zdravlje mi ne mogu vratiti, a da gube posao radi mene, ma kakvi!-kaže baka Ruža ne ispuštajući našu ruku iz svoje. Znala je kako će nas rasplakati!
Anica Rudolf ima 85 godina, ali se dobro drži. Rođena je u Mrkodolu (Vučur), živjela 50 godina u Sarajevu, ima kćer i dva sina, te osmero unučadi.
-Suprug mi je umro prije rata, a kad zarati, kud ću, što ću, nego u svoj rodni Mrkodol. Djeca su mi u Kanadi, ja sam prije šest godina došla ovdje u Dom, djeca mi plaćaju, zovu, dolaze…
Što bi drugo. Ja sam sebi i grobnicu napravila u Mrkodoljskom groblju, tu su mi ćaća i mater, tu mi je zemlja najlakša. U Domu mi je lijepo, koliko to može biti daleko od obitelji, ali Bože moj, takva mi sudbina-kaže Anica.
I tako, redaju se njihove priče, ispovijedi, svi su zadovoljni smještajem i uslugama Doma, da nije onoga –ali: ništa ne može zamijeniti obitelj, razgovor s djecom, igru s unučadi, pogled na poznate i drage stvari, na vrtove i njive…
{gallery}dom_tg{/gallery}
Doznajemo da je ovdje odnedavno smješten i bračni par iz Livna, a ima doista zanimljivih ispovijedi, od kojih mnoge i nisu za javnost, ostaju u obitelji, u srcima stanara Doma i na dušama njihovih bližnjih!
U Staračkom domu u Tomislavgradu smješteno je 117 korisnika-štićenika, od čega je 70 žena. Većina je iz duvanjske općine, ali ima ih i iz Livna, Gruda, Posušja, Glamoča i Bugojna. Cijene smještaja u Dom kreću se od 610 do 770 KM.
Samo za 14 njih smještaj plaćaju Centri za socijalnu skrb općina iz kojih dolaze, a svi ostali plaćaju ili sami ili obitelj za njih plaća smještaj.
Nakon razgovora s korisnicima pred zgradom Doma, ulazimo u Dom, gdje je u sobama više korisnika koji ne mogu izići izvan zgrade, ili su potpuno nepokretni.
Primjećujemo da je čisto i uredno u sobama, blagovaonici, kuhinji, kupaonicama, zahodima…
Posebice u novim dijelu Doma, gdje je prije pet godina ugrađen i lift-dar duvanjskog gastarbajtera Mije Matića-Mijušića.
-Ovaj lift koristimo maksimalno i zaista ne znam kako smo prije uspijevali nepokretne korisnike Dom smještati na više katove. Ovo nam je uistinu veliko pomagalo-kaže nam jedna od njegovateljica.
{youtube}Obf-fIk-TEE{/youtube}
Ispred Doma odjekuje pjesma, igra se kolo, malo su i stanari živnuli, a jesenje sunce im je, najčešće, lijek za stare kosti, toplina koja im nedostaje.
Dio ozračja s današnje proslave Dana starih osoba u Staračkom domu u Tomislavgradu možete vidjeti u ovom kratkom video uratku i na fotografijama.
Tekst i slike: www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
