“Imam toliko novca da mogu hraniti pola Kreševa do kraja života”, izjavio je Tomić ovih dana.
Nevjerojatna vijest da je narodnjak Mladen Tomić koji je svojedobno čuvao krave i svirao frulu u sarajevskom naselju Stupsko brdo crkvi Blažene Djevice Marije u Kreševu poklonio milijun maraka, a samostanu svete Katarine Aleksandrijske po oporuci ostavio svoju velebnu vikendicu u Kreševu koja je turističko čudo ovog kraja nije točna.
Također nije točno kao što se u estradnim kuloarima prepričava da je Mladen crkvi svetog Duje u Makarskoj ostavio, opet oporukom, stan čija se vrijednost procjenjuje na 400 tisuća maraka. Točno je da je 67-godišnji Tomić još uvijek playboy bez umora, pun kao nosač američke ratne mornarice i da će i kreševskoj crkvi i makarskom samostanu ostaviti šlepere američkih dolara i kamione eura.
Bogatun Tomić, za kojeg je glazbena javnost prvi put čula prije otprilike četiri i pol desetljeća kad je na kultnom ilidžanskom festivalu 1970. godine osvojio treću nagradu publike s pjesmom današnjeg političara Irfana Ajanovića “Gordana”, bez pretjerivanja osoba je o čijem životnom putu bi se mogao napisati roman ili snimiti film. Spomenutu pjesmu ni jedan od afirmiranijih pjevača jednostavno nije htio, a on ju je uzeo jer nije imao nikakva izbora jer je bilo pitanje ili je uzeti ili ne nastupiti.
Novac, čiji iznos je još neotkrivena tajna, Mladen Tomić nije dobio na lutriji, pokeru, estradnoj karijeri ili preprodaji stoke, nego ga je zaradio kao čuvar ženskih srca u zimskom i ljetnom razdoblju. Šarmer s pokrićem Tomić je kao križaljke rješavao sve zahtjeve dobrodržećih, i u financijskom i tjelesnom smislu, a one Ruskinje, Amerikanke, Njemice, grofice, carice, lijepo, čitko i lake ruke pisale su oporuke.
Sve priče o bankovnim iznosima, nekretninama i ostalim pokretnostima Tomić drži kao “strogo pov.”, ali kaže da su mu žene kroz život prolazile kao kroz gradski korzo, ostavljale stanove i kuće u Beču, Parizu, Kaliforniji te da bez pomoći Kemala Kozarića, guvernera Narodne banke BiH, može izračunati da bi od novca koji ima barem pola Kreševa mogao hraniti do kraja života.
Premda nikad nije stao pred matičara i izgovorio ono čarobno “kako da ne”, Tomić sa zagonetnim smiješkom, na ljubavnom i emotivnom polju još uvijek živahan, kaže da ga je potrefilo pa je u životu imao dobre prijateljice od kojih ga je svaka voljela na svoj način, a i on njih raznoliko i žestoko.
Ljubavna lutanja koja su se pretvorila u beskrajno oročene financijske kredite krenula su četiri godine poslije ilidžanske “Gordane” kad je estradno aterirao u Njemačku i pikirao na Njemicu Elizabetu Lehrmayer.
Lijepa Elizabeta, jer sve su Mladenove prijateljice kao u romanu bile lijepe, gotovo se podrazumijeva, bila je solidno situirana dama, da se ne upotrebljavaju krupniji izrazi. Od njega je tražila da napusti estradu i da se skrasi u Njemačkoj. Naravno, kao i svaka ozbiljno zaljubljena žena, osim kavom i pićem, počastila ga je s nešto malo zlata, automobilom, najnovijim modelom Mercedesa SLC kakav su tada možda imali Džemal Bijedić ili Branko Mikulić.
Nakon desetljetne izuzetno ozbiljne i sentimentalne veze, kakve su, ustvari, bile sve veze sarajevskog ženskog srcolomca, Mladen se vratio u Sarajevo i uz nesebičnu pomoć Lize, kako je Elizabetu zvao zato što je volio i sve što uz to ide, na Stupu, pored rodne kuće i na rodnoj grudi otvorio je restoran “Mona Liza” i napravio veliku kuću.
Na estradu u Jugoslaviji vratio se na velika vrata s hitom “Crveni karanfile” koji mu je uradio Nazif Gljiva.
Druga ljubav
Kako nijedan muškarac koji drži do reputacije ne može bar bez dvije velike ljubavi, nakon dvije godine boravka u Sarajevu na turneji po Jugoslaviji u lijepom Dubrovniku Mladen je upoznao lijepu groficu od Romanova Anju Baglej koja je pripadala najvišoj klasi platežno sposobnih žena.
Kakva životna priča: Pjevač Mladen Tomić ima basnoslovno bogatstvo zaradio ljubeći!
Već na prvi pogled lijepa, a bogata Anja, kao u onoj pjesmi Vlade Kalembera “O, Anja”, upalila se kao svijeća koja mu je onako damski i bez okolišanja rekla da lijepo izgleda i da je šarmantno sijed, što žene neobjašnjivo vole. Svake večeri je dolazila na njegove nastupe diviti se njegovim interpretatorskim sposobnostima i onim srebrnim prijelazima i odbljescima u njegovoj kosi.
Na rastanku tugaljivo, s mnogo uzdaha i čeznutljivim pogledima, razmijenili su adrese, ona je kao u sef deponirala njegovu adresu u Sarajevu, a on njezinu u New Yorku.
Kao u lijepo sročenoj priči, nakon otprilike mjesec na njegovu adresu na Stupu stiglo je pismo u kojem je bila zrakoplovna karta za selendru zvanu Monte Carlo.
Premda je Tomić i prije upoznavanja s Ruskinjom koja je kasnije postala Amerikanka – i bogata, živio rastrošno i bogato, s Anjom je vidio što je raskoš.
S uzdahom, ne zbog raskoši nego činjenice da je nema, prisjetit će se da je imao osobnog vozača, masera, vilu s bezobrazno velikim bazenom. U prvo vrijeme živjeli su u New Yorku, a onda su se, da im ne bude dosadno, preselili na sunčanu Floridu u raskošnu vilu. Preko taraba su gledali što radi obitelj Donalda Trumpa i Kennedyjevi. Ljubavna idila Tomića i Anje trajale je puna dva desetljeća dok ih kao u tužnim pričama nije smrt rastavila. Predosjećajući skori kraj, prije odlaska s ovog svijeta Anja mu je napisala oporuku u kojem mu ostavlja stan u stanove u Beču i Parizu i kuću na Floridi.
– Ne znam, koliko vrijedi, možda milijun dolara – kaže Tomić.
Tomićeva životna filozofija vezana uz ženski spol čini se jednostavna i ne odveć komplicirana.
– Za mnom su žene ludjele. Zato sam u svojoj karijeri otpjevao oko 15 ženskih imena i sve sam dao ženama i srce i dušu, ali sam zauzvrat bio jako voljen i dobivao sam od njih što sam htio, ali nikad nisam bio žigolo. Te grofice i princeze uglavnom su starije od mene po 20 – 25 godina, ali budući da imaju lagodan život, izgledaju jako dobro, financijsko stanje im je milijunsko i one uživaju izlaziti s mlađim muškarcima kao što sam ja. Sve je to na obostrano zadovoljstvo. Njima odgovara moje društvo, a meni lijep i lagodan život uz njih i njihova bogatstva – kaže Tomić.
Treća sreća
Za razliku od muškaraca koji ne pikaju da su živjeli ako nisu imali barem dvije najveće ljubavi, zavodnik Tomić kao na pokretnoj traci osvaja i treću damu, priča se, a on opovrgava, bogatašicu iz Makarske, koja, po nekim pričama, u ovom gradu ima hotel, zaokružujući onu narodsku “treća sreća”. Naravno, kao i dvije prethodnice, i ovu ljepojku poznijih godina Tomić voli iz sve snage.
Rado bih je oženio, ali ne zna kako bi reagirala njezina obitelj pa svoju ljubav drže u tajnosti.
– Zabavljamo se već pola godine, dakle, riječ je o ozbiljnoj vezi, moja Jelena je udovica, tajno se volimo i to je žena mog života. Sad zasad smo stali u dvije riječi – ja hoću, ona neće – kaže Tomić sa smiješkom.
Donacija crkvama
Mladen priča kako ima namjeru, ako bude živ i zdrav, crkvi u Kreševu i samostanu u Makarskoj donirati novce, ali ne baš u tim brojkama o kojima pričaju dokoni estradnjaci.
Tomić kaže da u Kreševu na luksuznom imanju koje najviše podsjeća na etnoselu živi već 12 godina i da je do sada pomagao koliko je mogao.
– Najvjerojatnije da ću ovim institucijama darovati veću sumu, ali kad ja to budem odlučio. Ne znam iz kojih razloga, vezan sam i za Makarsku i za Kreševo. I na jednom i na drugom mjestu imam prijatelje, svoju raju – kaže Tomić napomenuvši da je prije devet godina na svom imanju vlastoručno napravio Gospu te da je prije godinu dana bila misa koju je održao fra Mijo, gdje je obavljen blagoslov te Gospe.
Naspram njegove Gospe je zvonik tako da to predstavlja jedan prelijep kompleks.
Dnevni list/TN
