Što više imamo sve smo više gladni
Nekako tiho prosinac dođe
noseći blagdane i čudno vjerovanje.
Ne znam što to po zlu pođe
da jedino Bog bude DARIVANJE!?
Čeznutljivo gledamo u sve što nam nude!
Zar vam se ne čini da postali smo jadni?
Srljamo kroz život pa kako nam bude
i što više imamo sve više smo gladni!
Starimo onako kako nam serviraju,
živimo život izvan mogućnosti.
Pjevamo kako nam drugi sviraju,
u vlastitom životu postali smo gosti.
Pali smo pod utjecaj gramzivih gadova.
S reklama nam se kese svakojaka lica.
A onda kad nam ponestane lova
obično je očaj posljednja stanica.
U svakome kutku naše duše
postavljen je oltar različitom bogu,
a kad snovi krenu da se ruše
vapijemo jednome: Bože ja ne mogu!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com