I dok općine Tomislavgrad i Livno svih ovih godina pokušavaju s Hrvatskom postići dogovor, na većim instancama uglavnom se o ovom pitanju šutjelo.
Iako se problematika korištenja Buškog jezera proteže već 18 godina, još uvijek nema dovoljno političke volje u BiH da se stvari istjeraju na čistac, a naša zemlja počne zarađivati milijune maraka.
I dok općine Tomislavgrad i Livno svih ovih godina pokušavaju s Hrvatskom postići dogovor, na većim instancama uglavnom se o ovom pitanju šutjelo.
– Ne znam koliko u svemu ovom ima interesa. Ovo pitanje u Parlamentarnoj skupštini BiH potegnuo sam još prije dvije godine, ali nije se puno toga promijenilo, kazao nam je Mirsad Đugum, zastupnik SBB-a u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Novi ugovor
Uz SBB, na ovu problematiku ukazao je i izaslanik SDP-a u Domu naroda Krunoslav Vrdoljak, ali tek prošlog mjeseca o ovom pitanju oglasilo se Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ministar Mirko Šarović kazao je kako ne postoji nikakav međunarodni ugovor koji bi regulirao ovo pitanje. Isto tako, za sljedeću zajedničku sjednicu Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske najavio je kako će se i ovo pitanje staviti na dnevni red. Ipak, s obzirom kako još samo Dom naroda mora potvrditi Šarovićevu smjenu, vrlo je upitno hoće li se ovo zaista i dogoditi.
– Trenutačna situacija je takva da se od HEP-a općinama Livno i Tomislavgrad plaća samo za potopljenu površinu. Upravo zbog toga treba detaljno analizirati ugovor iz 1996. godine, a na kraju krajeva pokrenuti jasnu proceduru potpisivanja novog ugovora, poručio je Đugum.
Prema njegovim riječima, trenutačno smo u situaciju da su navedene općine u jednoj od najvećih financijski dubioza u BiH, konstantno se smanjuje broj stanovnika, a pitanje naknada za Buško jezero skoro 20 godina čeka na konačno rješenje.
Velika dobit
Posljednji dokument za Buško jezero potpisan je spomenute 1996., kada je odlukom tadašnjeg ministarstva prostornog uređenja Hrvatske Republike Herceg Bosne HEP dobio uporabnu dozvolu nad jezerom. Nakon toga Hrvatska elektroprivreda jezero je uknjižila kao svoje vlasništvo, i od tada traju prijepori po ovom pitanju. Trenutačno HEP općinama Livno i Tomislavgrad, na čijem se teritoriju nalazi Buško jezero, uplaćuje tek 0,010 maraka po kilovat-satu proizvedene energije, dok je do 2009. godine cijena bila upola manja.
Nažalost, i kod uplaćivanja ovih naknada nekoliko puta dolazilo je do problema. Iako je vrlo teško procjenjivati koliko naša zemlja na godišnjoj razini gubi zbog neriješenog statusa Buškog jezera, Đugum navodi kako se zna da je dobit HEP na osnovi korištenja jezera oko 70 milijuna maraka godišnje, a općinama Livno i Tomislavgrad godišnje uplaćuju tek oko tri milijuna maraka. I dok je svima jasno zbog čega HEP i Hrvatska žele zadržati status quo, mnogi u BiH se godinama pitaju kojim interesima se vode domaći političari s obzirom da nisu pokazali previše volje da se dobit od Buškog jezera raspoređuje na pravedniji način. Tako da ćemo i dalje imati situaciju da Hrvatska zarađuje desetke milijuna maraka, naši proračuni su prazni, velika poduzeća i građani muku muče s visokim cijenama električne energije, ljudi se iseljavaju ‘trbuhom za kruhom’,… Ili kraće rečeno – voda i milijuni maraka ‘teku’, Bosanici i Hercegovci gledaju.
Buško jezero
Buško jezero umjetna je akumulacija nastala 70-ih godina prošlog stoljeća kao zajednički projekt BiH i Hrvatske. Jezero ima površinu od 55,8 kilometara četvornih, a ukupna zapremina je 782 milijuna metara kubnih, i najveće je umjetno jezero u Europi. Jedna trećina površine jezera nalazi se u općini Livno, a dvije trećine u općini Tomislavgrad, a vodom iz jezera pokreću se turbine četiriju hidrocentrala na Cetini. Energetski potencijal Buškog jezera čak za 60 megavata veći je od potencijala atomske centrale Krško u Sloveniji.
Dnevni list/TN
