___________________

U prekrasno, tiho i toplo zimsko predvečerje bilo je pravo uživanje prošetati ulicama dragog grada, gledati neobično natiskane oblake na nebu, plamene jezike zalazećeg sunca i pun mjesec koji je nalegao i odmara na vrhovima Ljubuše.

Oblaci kao mali bijeli janjci raskrili se po nebeskom svodu iznad Duvanjskog polja, a onda se ukazala velika žuta lopta iznad Ljubuše, puni mjesec u svoj svojoj raskoši ljubio je planinske vrhunce, dok je sunce odlazilo na počinak i rumenilom bojilo horizonte.

I kako ne zaspati slatko nakon duge šetnje i uživanja u Božjoj ljepote na nebu, ali i na zemlji, jer srce je zime, a ne sjećamo se godine kad je u ovo doba bilo ovako “lipo vrime”.

I ne treba unaprijed strahovati kako će biti do kraja zime, hoće li “vrimenu vratiti vrime”, treba uživati dok je lijepo, a bit će što će biti i tada se treba brinuti!