Često smo pisali i pišemo o uspješnim duvanjskim zetovima, o tomu kako su se Duvanjke udale za uspješne muškarce, a koji nisu rodom, ni porijeklom s Duvanjskog polja, a vrlo rijetko smo pisali o Duvnjacima oženjenim ženama koji nisu iz duvanjskog kraja, a uspješne su duvanjske “neviste”koje žive u Tomislavgradu.
Mnogo je Duvnjaka, rođenjem ili porijeklom, koji su oženjeni ženama koje nisu iz duvanjskog kraja, ali cijela obitelj živi izvan Tomislavgrada, nego u njega tek povremeno svrate, o tim smo češće pisali, nego o onima koje udajom dolaze u Tomislavgrad i tu ostaju živjeti i raditi.
Bilo je takvih oduvijek u duvanjskom kraju, neke su svikle i tu se obikle, a neke ni nakon više desetljeća nisu navikle na duvanjske običaje, a neke su nametnule svoje običaje, svoja shvaćanje novoj obitelji. I normalno je da se razlikuju i duvanjske nevjeste i njihove obitelji jedne od drugih.
Mi ćemo pokušati razgovarati i ukratko predstaviti nekoliko duvanjskih nevjesta , a koje su ostavile ili još uvijek ostavljaju trag u nekim djelatnostima u Tomislavgradu: kulturi, umjetnosti, obrazovanju, politici, sportu, rukotvorinama…
Imamo popis od 20-tak takvih uspješnih ili jako zanimljivih “došla” u grad ili duvanjska sela, a prva nam je pala na pamet Splićanka koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća unijela živost u kulturnu djelatnost Tomislavgrada, Dragica Pranjić, djevojačko prezime Soldić, nastavnica koja je stigla iz Splita u duvanjskoj osnovnoj školi predavati njemački jezik. Vrijeme je to kada se nastavnici njemačkog jezika “traže svijećom”. Uskoro je dobila naziv Njemica, a nakon, možda pet šest godina udaje se za Duvnjaka i ostaje tu do danas.
Za one koji ne znaju, čim je Njemica stigla u Tomislavgrad, odmah je okupila učenice oko sebe i počela je sa svojevrsnom školom plesa, a njezine plesne skupine nastupale su na brojnim uspješnim priredbama u gradu, ali i u inozemstvu, osvajale brojne prve nagrade za koreografiju, za odabir glazbe, za kostimografiju, za “priču”. Plesna skupina zvala se “Let”, a kako su blisko surađivali s VIS “Kondori”, to su ih najčešće zvali “Kondorov let”. U početku, jer nije bilo prostora, učila ih je, vježbala i pripremala u svom stanu, a sve to na volonterskoj osnovi, dakle, nije bilo nikakve naknade za rad, a na gostovanje se putovala najčešće s vlastitim troškom, a i kostime su same izrađivale i plaćale. O toj novoj, rasplesanoj duvanjskoj mladosti koju je pokrenula Njemica mogu se napisati duge priče, a mnoge duvanjske žene i danas se rado sjećaju Njemičinih plesačica, kojih su bili dio ili su uživale u nastupu istih.
Prije nego je stigla u Tomislavgrad Dragica Pranjić – Soldić je bila vrlo uspješna sportašica, nositeljica titula pobjednice brojnih atletskih utrka, u nekima i rekorderka.
Nemoguće je nabrojiti sve sportske i kulturne aktivnosti kojima se bavila i druge u tome podučavala duvanjska nevjesta Dragica Pranjić – Soldić, žena brojnih talenata koje nije zadržala samo za sebe.
Podsjećamo da je dvije godine nakon Domovinskog rata bila u organizaciji izbora Kraljice B i H za Kraljicu svijeta u Ljubuškom, a kandidatkinja iz B i H je postigla jako dobar uspjeh.
“Bilo je natjecanje u Ljubuškom gdje je koreografkinja bila čuvena Tihana Škrinjarić. Tamo je pobijedila i onda sam je ja preuzela pobjednicu djevojku iz Travnika Sandru Krpan i pripremala je za izbor.
Izbor za Kraljice svijeta 97. godine održan je u njemačkom gradu Baden-Badenu, gdje je Sandra otišla deset dana na pripreme s ostalim djevojkama prije izbora. Prelijepa Sandra nosila je narodnu nošnju iz Kupresa, jer su se Kuprešaci potrudili da Sandra izgleda najbolje u njihovoj nošnji i izgledala je! Na proglašenju je nosila haljinu iz Italije, za šminku i ostale potrebne stvari darivali su joj dobri ljudi, nije bilo nikakvih sponzora, osim što smo privatno “svrnule”. Ja sam otišla tri dana prije glavne večeri biti s njom, podržati je. Nismo imali mobitel da to ovjekovječimo, niti smo imali novca za fotografa. To je velika šteta jer kad kažete da ste bili na izboru za Kraljicu svijeta nemate fotografije, nemate dokaze. Ja sam pronašla kod sebe samo ovaj časopis koji to potvrđuje. Hrvatsku je na tom izboru predstavljala Emina Marija Pezo. Ja sam sjedila do Roberta De Nira i još mnogo poznatih osoba iz svijeta umjetnosti i to mi je zaista jedno lijepo sjećanje, uspomena”, kaže danas Njemica i pokazuje nam časopis.
Dragica Pranjić Soldić je i uspješna slikarica, koja i danas, iako dobro narušenog zdravlja, svakodnevno slika u različitim tehnikama. Imala je nekoliko i samostalnih i skupnih izložbi, a slike, uglavnom, daruje prijateljima, dragim osobama, a nedavno je darovala 15 slika Centru za mentalno zdravlje u Tomislavgradu.
Dragica Pranjić Soldić je odavno u mirovini, ali ni danas nema mira, svaka joj je minuta ispunjena umjetničkim staranjem, a veliki dio vremena posljednjih godina provodi u Centru za mentalno zdravlje pri DZ Tomislavgrad, gdje s ostalim članovima izrađuje različite predmete ili slika, te uratke izlažu na prigodnim izložbama.
Pišući u svemu što je Njemica, duvanjska nevjesta, svojim djelovanjem doprinijela, obogatila kulturni život Tomislavgrada, unijela živost u kulturno djelatnost, a to i dalje čini, nismo je uspjeli upitati je li se obikla u Tomislavgradu. Pretpostaviti je da jest, jer da nije imala je prigodu otići u drugi, veći grad, ili u rodni grad, pa ako je odlučila ostati ovdje, sigurno se obikla i na Tomislavgrad i duvanjski svijet navikla.
Drugi put ćemo s njom o tomu popričati.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/ Foto : Njemičin obiteljski album