TG Kultura/Zabava

FOTO INTERVJU : IVONA BAKOVIĆ, iz Tomislavgrada, studentica 3. godine Akademije scenskih umjetnosti

copyright@tomislavnews.com
4.5KPregleda

Mladu i lijepu djevojku iz Tomislavgrada pamtimo kao voditeljicu kulturnih priredbi za vrijeme gimnazijskog školovanja, a mnogi je pamte i kao vrsnu glumicu Dramske sekcije KIC, koja se isticala glumačkim darom. Također se Ivone sjećamo kao autorice pjesme koja je ušla u najuži izbor u poetskom natječaju Mili Duelu, što smo i mi objavili na našem portalu. Ovih je dana Ivona u Tomislavgradu, kod kuće, pa smo iskoristili prigodu  uraditi intervju s njom.
Ivona, drago nam je sresti Vas u Tomislavgradu, a gdje inače budete, živite, studirate?

Studiram u Sarajevu, na Akademiji scenskih umjetnosti i pohađam treću godinu Odsjeka Gluma.

Što je aktualno u Vašem životu, mislim na studij, koliko studij traje i možete li već profesionalno glumiti?

Dodiplomski studij traje četiri godine. Mogu sudjelovati u profesionalnim projektima uz dozvolu katedre Odsjeka koja procjenjuje je li projekt (predstava, performans, film, modeling, reklama, rad sa djecom) korisna za studenta/icu i hoće li sudjelovanje imati negativan utjecaj na studij u vidu izostanaka sa stručno-umjetničkih predmeta (govor, glas, ples, pokret, kondicijska priprema glumca i najvažniji koji zahtjeva, naravno, i najviše posvećenosti-gluma). Gluma je kolektivna igra, stoga su zadatci uvijek timski te zbog vaših izostanaka može ispaštati i vaš partner.

 Jeste li već profesionalno glumili u nekoj predstavi, filmu?

 Ne, ali od početka treće godine studija subotama (kada nemam nastavu nego samo probe) radim u Malom Magacin Kabareu, kao edukatorica glume u Glumačkoj akademiji za djecu, zajedno s kolegicom iz klase i glumicom Zanom Marjanović. Profesionalni projekti će doći kada za to bude vrijeme, moje je da na Akademiji naučim osnove i temelje ovog zanata kako bih se u istim snalazila.

 Od kuda ljubav prema glumi, kada ste shvatili da je to vaš životni poziv?

Oduvijek sam smatrala da je to-to, neki instinkt me tamo tjerao (mislim na prijemni ispit i mislim baš na Sarajevsku Akademiju čijim kvalitetom sam i sada, nakon dvije i pol godine studiranja, oduševljena). Nekako je Onaj gore valjda čuo tu moju želju i tako sam u srednjoj školi dobila priliku sudjelovati u dva projekta vođena od strane udruženja Magacin Kabarea, a to su „Djeca Mira“ i „U potrazi za sličnostima“. Na tim projektima sam radila s profesionalnim glumcima, režiserima i dramaturzima koji su diplomirali na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i tako se želja iz djetinjstva počela konkretizirati u planove. Ponekad je mladoj osobi koja sanja o nekom poslu potreban objektivni aspekt osoba koje se bave upravo tim poslom, a ja sam dobila upravo to (i veliku podršku), te sam odlučila barem probati upisati.

Jeste li „od prve“ položili audiciju ili je bilo više pokušaja?

Jesam, „od prve“.

Jeste li zadovoljni studijem, je li to ono što ste željeli?

Itekako. Teže je nego sto sam zamišljala, ali je u tome i sva ljepota tog studija – uspjeti u zadacima koji imaju visoke kriterije.

Je li Vam bilo teško naviknut se na novu sredinu, kako studenti inače žive u Sarajevu, imate li stipendiju?

Bilo je teško, naravno, ali više zbog privikavanja na novi stil života – a to je da si od jutra do 22/23 sata na Akademiji, da imaš probe i vikendom, da ne možeš kući kao što mogu tvoji vršnjaci („odletiš“ na vjerske ili državne praznike). Nitko ti ne brani, naravno, ali studij zahtijeva puno kontinuiranog praktičnog rada, pa prekid kontinuiteta ima negativne posljedice.
Predala sam dokumentaciju za stipendiju, pa ćemo vidjeti. ☺️

Ima li još tko iz Tomislavgrada da studira na Akademiji scenskih umjetnosti?

Nema, ali se nadam da će biti!

Nakon diplomiranja, a to će biti za nešto više od godinu dana, razmišljate li o angažmanu u nekom kazalištu, možda već imate ponuda?

Ne razmišljam, iskreno. Trenutno se bavim samo studiranjem, a ovaj posao je takav da ti se mogućnosti otvaraju i zatvaraju svakog dana. Voljela bih raditi u svakom profesionalnom kazalištu za koje dobijem priliku.

Što biste željeli glumiti, kakve uloge?

Ne postoji tip uloga koje bih željela igrati. Sve bih voljela igrati. Bitna mi je cjelina, odnosno dramski tekst i sviđa li mi se, daje li mi na prvo čitanje ideje za igru ili me ne intrigira i bitno mi je da znam što mi je u pedagoškom smislu dobro za istraživanje, da biram nešto što mi je izazov u ovoj točki rasta i razvoja kao studentice glume.

Imate li uzora u glumačkom svijetu?

Moj profesor Admir Glamočak i njegovo znanje, sposobnost i vještina je nešto čemu se divim i stremim da postignem, a to je moguće jedino dugogodišnjim radom i upornošću, kao i učenjem na greškama čime dozvoljavaš sebi da budeš naučen. Od glumica (u Sarajevu) su to Tatjana Šojić i Gordana Boban. Od stranih glumica, vjerojatno ću se cijeli život diviti Edie Falco i njenoj ulozi Carmele u seriji „The Sopranos“.

Znamo da pišete i pjesme, možda i priče, što je s time, imate li vremena za to?

Iskreno, nemam. U posljednje vrijeme pjesme su ono što izađe kada moram iz sebe nešto izbaciti da mi bude bolje. Ne volim siliti, to dođe ponekad i samo kada treba.

Koji su Vaši omiljeni književnici, koje vas knjige, pjesme odmaraju?

Premda grozno zvuči, ali imam osjećaj da sam više čitala u srednjoj školi nego sad. Govorim o čitanju nečega što ja izaberem, jer sada najviše čitam obaveznu dramsku i stručnu literaturu. I dalje mi je najdraži serijal knjiga onaj od George R.R. Martina „Pjesma leda i vatre“. Što se tiče poezije, na Akademiji mi je profesorica Emina Muftić otkrila zbirku pjesama Bisere Alikadić „Dok jesam ciganka“ i njena jednostavnost i preciznost u biranju riječi, te način na koji stvara bogatstvo izraza me oduševio. Svakako preporučujem, a Bisera je živući umjetnik, iz susjednog Podhuma kod Livna, čije pjesme su prevođene na desetine jezika.

Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga najradije provodite?

Dok traje semestar, pogotovo druga polovica semestra, nemam i ako si priuštim slobodno, onda kradem od vremena za spavanje. Kada sam na odmoru, kao sad, onda gledam serije i filmove, čitam, volim otići u planinu, izrađujem nakit ili nepotrebne gluposti koje su svuda po kući…

Koliko često dolazite u Tomislavgrad i što Vam on znači?

Rijetko, objasnila sam razlog na nekom od prethodnih pitanja. Tomislavgrad mi znači čist zrak i bura (bijeg od sarajevskog smoga), sinonim mi je za obitelj koju rijetko viđam (svi su, osim najstarijeg brata, negdje preko granice većinu godine) i duge kave s dragim ljudima, ako ih uspijem vidjeti.

Moramo pitati tako lijepu djevojku, neka naši čitatelji znaju: jeste li zaljubljeni, imate li mladića, ozbiljnu vezu?
Ima jedan mladić iz Dubokog puta, ne bih dalje. 🙂

www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: privatni album I.B.