Nisam toliko star, ali pamtim vrijeme kad nije bilo Valentinova. Ne sjećam se točno, ali čini mi se da se Valentinovo ušuljalo u naše krajeve tamo negdje u drugoj polovini 90-ih i pustilo korijene kao i svaka druga zapadnjačka glupost inspirirana trošenjem.
Počeci nisu bili laki, ma kakvi! Domaći macho-tipovi nisu trebali imati današnje manire i od njih se nije tražila nekakva nježnost i srceparajuća romantika. Nisu nosili nauljene frizurice niti jareće bradice, ali su zato mogli nabaciti 100 kvadrata dnevno bez problema! Teško je bilo takve tipove natjerati da se uokolo šuljaju sa srcolikom Milka bombonijerom, plišanim medom i buketom cvijeća. Tada su se nekako više cijenile one raskošne, stasite i jedre crnke, a sada su(čini mi se) atraktivne krhke i tetovirane plavuše!?
Ne znam jeste li primijetili…svaka bajka ima neku svoju bijelu, dražesnu i lijepu princezu koja je uvijek duge i plave kose. A sve one vještice i zle maćehe…to je obavezno crne kose i crnih očiju. To nije fer!!!
Uglavnom, s vremenom su i frajeri mutirali i u kratkom evolucijskom ciklusu se pretvorili u mekušce, potrčke i papučare od kojih je ova treća vrsta daleko najrasprostranjenija. Ostalo je nešto i onih staroga kova koji su se oduprli evoluciji, ali njih već ubrajamo u endemsku vrstu. Naravno i cure su evoluirale još brže pa su iz podređenog položaja izrasle u dominantnu vrstu s jasnim stavom i još jasnijom vizijom.
Sve u svemu, Valentinovo je tu! Slušam legende o sv. Valentinu koji je (kažu)tajno vjenčavao parove i spašavao “prave ljubavi”. Ne znam, ne želim se zamarati tim legendama, ali meni samo ime Velentin ne zvuči nekako svetački…više bi odgovaralo nekom modnom dizajneru ili stilistu…ali dobro sad!
Ne završavaju sva Valentinova happy endom. Neka, doduše, završe, za neka se misli da su završila(to je stvar percepcije), a neka su bogme noćna mora od kojih se neki teško oporavljaju.
Eto, neki dan mi priča jedan poznanik kako je njemu Valentinovo bilo prekretnica u životu.
Kaže: “Tako ti ja odlučim kupiti prsten i baš na Valentinovo zaprositi curu. Kleknem pred nju na sred prepunog restorana, izvadim prsten i kažem one magične riječi. Kad je rekla “DA!”…sve se oko mene okrenulo, teško sam dolazio do daha, jedva sam našao snage ustati, a ono izrečeno DA je bila najljepša riječ koju sam čuo ikada”! Kratko uzdahnuo, kao da vrati cijelu sliku i nastavi: “Eto, tako ti mi krenemo već tu večer planirati svadbu. Ona reče kako bi već u subotu valjalo otići do Međugorja pa po povratku bi mogli navratiti do svadbenog salona (kojeg ona preferira) da dogovorimo termin i cijenu. Odmah je kontaktirala i njen omiljeni bend koji će zabavljati svatove. U pravu je bila kad je rekla da su današnje svadbe nezamislive bez ceteringa. Za fotografiranje, kaže ona, ne trebamo se brinuti jer je njen prijatelj fotograf pravi profesionalac, a nudi i snimanje dronom- što nas je u konačnici oduševilo…stvarno je bilo super! Njena mama pravi najbolji liker od višanja pa je ona odlučila da umjesto zahvalnica darujemo uzvanicima po jednu malu bocu likera…priznaj da je originalna! A kakve je tek odabrala pozivnice sa prigodnim stihom…e to si trebao vidjeti! Evo, baš ovih dana mi kaže kako je vrijeme da iznajmimo neki stan u gradu…”
“Ej, halo…stani malo”, morao sam ga prekinuti, “pa kažeš li ti išta čovječe, sve ona kaže?!”
“Šta ću kazati, šta sam ja trebao kazati?”- reče on sav u čudu.
“Ne znam, trebao si možda reći ‘smrt fašizmu’, ‘dolje okupatori’, ‘živjela potlačena radnička klasa’…i tako to,😊
“Ma šta basaš, čovječe Božji, znaš li ti uopće šta je brak?” upita me već vidno ljut.
“Kad tebe ovako slušam rekao bih- brak je ono što dolazi poslije života, a prije smrti, eto”.
Gleda me nekoliko sekundi, ustade, odmahnu rukom i na odlasku reče : “Majke mi, ti nisi normalan!”
Ode on niz ulicu. Vjerojatno je u potrazi za prigodnim poklonom za Valentinovo, a onda će skoknuti vidjeti nudi li se išta povoljnog stana u gradu. Ima takvih ljubavi u kojoj uvijek jedno ljubi, a drugo podmeće obraz!
Eto, sretno vam Valentinovo svima!
www.tomislavnews.com/ Piše: Jakov Krišto/Foto ilustracija