DRUŠTVO IZ GRADSKE KAVANE
Ulica kraljice Jelene,
Gradska kavana,
jedno te isto društvo
sjedi godinama.
Tek navlake se promijene
na stolicama kad se mora,
al’ društvo ostaje isto,
tek poneka više bora.
Sve je zapravo isto
i golubovi na Vatrogasnom domu,
dok stara se ekipa smiješka
uvijek u istom fazonu.
Ponekad se ubaci uljez
sa poskokom u džepu,
ali ekipa je dovoljno uljudna
da ga ne pošalje u “lijepu”.
Znam da nam zavide
a vrijeme nas želi stići,
ne dajte se moje dame,
drž’te se stari mladići!
LAKŠE S ELIKSIROM, GENERACIJO!
Gledam svoju generaciju,
bacili alkohol i cigare,
farbaju kosu u tamno,
uporno neće da stare!
Trčkaraju gore Gajem
s bocama vode u ruci,
pate za vitkim stasom
a pred vratima…unuci!
Mame se slikaju uz kćeri
a kao sestre izgledaju,
bez imalo ustručavanja
one se godinama ne daju!
Sreo sam svoju “školsku”,
ti piješ mladosti eliksir!
Ona se zadovoljno osmjehnu:
“Bitan je duševni mir”!
A šta će biti od nas
što za šankom potražimo mir,
što u čaši dobrog vina
prepoznamo eliksir!
Sjeda kosa je za ruglo!
Kažu,otkriva godine
a ja se ne želim farbati,
oprosti mi Gospodine!
Ja starim kako spada,
doduše mudrosti mi fali.
Ja bih još uvijek ludovao
kao što nekad smo znali!
Uživam u životu
čim se prilike pruže.
Sve više mi idu na živce
oni što dobro se drže!
Autor: Jakov Krišto
www.tomislavnews.com
