U općini Tomislavgrad posljednjih je dana glavu izgubilo oko 12.000 svinja. Jedna je ipak preživjela kolinje. Zove se Schweini (Švajni) von Mrkodol, nerast od godinu i pol, težak nevjerojatnih 380 kila.
Njegov ponosni vlasnik Eugen Klarić iz Mrkodola svakodnevno pokazuje Švajnija znatiželjnicima iz Tomislavgrada i okolice, čak Dalmacije i Hercegovine, koji ga dolaze vidjeti i slikati. Pa su Švajnijeve fotografije dospjele i na Facebook.
– Prije dvi godine odlučio sam napustit građevinu i otvorit farmu krmača – priča nam Eugen.
– Pa sam tražio dobru sortu nerasta. Pa mi rodijak iz Križevaca preporučio veliku njemačku svinju. I poslo mi sime iz Križevaca, ja ga priuzeo u Imotskom, pa veterinar Ante oplodio krmaču. Tako je na svit došo moj Švajni. Bio malešan ko zerica, a sada… Veterinar Ante kaže da nikad nije vidio ovlikog nerasta. More nerast bit i teži kad ga se uškopi, pa dohrani – priča Eugen i kaže da su mu u početku dali ime Hans, pošto je njemačka sorta.
A onda se njegov sin Ivan dosjetio igrača Bayerna Schweinsteigera.
– Je, Schwein na njemačkom znači svinja – dodaje Eugen. A moj Švajni je pametan za ne virovat. Pošto smo ga hranili i gojili, to ja mogu njemu zapovidit, a on sve sluša. Dođi vamo, iđi tamo, skoči na ogradu, rokći, pristani rokćat… On će za mnom kroz selo ić baš ko dresirani ćuko za gazdom.
Eugen je potom iz kočaka donio Švajnijeva sinčića za čije ime još dvoje. Zasad ga zovu Hans, ali sam ja predložio da ga zovu Ikica.
– Eto, neka bude Ikica – smije se Eugen.
A Ikica se okotio na carski rez. Velika sorta, bio krupan, pa ga veterinar Ante porodio na carski rez. A mater smo mu morali smaknut. Iza ove vesele priče o Švajniju, jedinom preživjelom starom momku među gudinima, koji se pridružio golemom broju starih momaka iz ljudskog roda u općini, stoji nevesela Eugenova priča o birokraciji koja mu se ispriječila u otvaranju farme.
– Prije dvi godine odlučio sam se za farmu krmača – kaže Eugen.
– Po mojoj računici svake godine Duvnjaci zakolju za zimnicu oko 12 tisuća svinja, što plate oko deset milijuna maraka. A sve su svinje iz uvoza, iz Mađarske, Njemačke, Hrvatske… Kod nas se krmača nije okotila ima već 50 godina. Imam njive, mogu proizvest hranu za svinje, pa na kućnom pragu zaradit za život umisto da iđem u Njemačku.
Pošto mi je prostor kod kuće neuvjetan, to sam zatražio u Općini lokacijsku dozvolu za farmu niže sela. Prido sve papire, udario temelje prije godinu dana, a još od Općine ni glasa. Nit kažu da može niti da ne može. Sramota! A moj plan je držat 120 krmača.
Ljudi odoše na Zapad, Duvanjsko polje leži neobrađeno, a da je pameti, mogli bismo izvozit svinje. A mi izvozimo novce, milijune maraka za svinje. Na vlastima je, dakle, odgovornost hoće li Eugen i Švajni ostati bez posla.
Eugen kaže da ni u kom slučaju neće staviti Švajniju nož pod vrat.
– Kako, kad smo postali ovako dobri pajdaši?!
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija
