moj did
vidim ga
za plugom
umornog
dok brazda omaglicu
od koje svakim udisajem
postaje jači
i umorniji
zemlji uzoranoj sličniji
svaki dodir stope i kopita sa zemljom
pluga sa brazdom
ljubav je i stvaranje
svaki dodir jedna je riječ
duga razgovora od pamtivijeka
između njega i njegovih predaka i zemlje
znalo se
dan oranja je dan oranja
dan teškog umora
bez odmora
vidim ga
užina na međi
užinaju i konji, umorni
(prvo njima daje jist’)
namrgođen
ne znam
razmišlja li
o umrloj djeci
od gladi i bolesti
ili o nerođenoj
koja će umrt’ od gladi i bolesti
ako zemlja ne rodi
ako suša
ako vojske…
ili, možda,
samo u uzoranoj zemlji
uživa
i šutnjom s njom
priča
Autor: Ivan Baković
www.tomislavnews.com
