BiH Vijesti

Božićna poruka biskupa Perića

350Pregleda

Božićnu poruku biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića prenosimo u cijelosti:

Bog Otac: tako je božanski i očinski ljubio svijet da ne poštedje ni Sina svoga, Jedinorođenoga, nego ga posla da se, začet po Duhu Svetom, rodi od Djevice Marije postajući čovjekom i uzimajući sve čovječje u svoju ljudsku narav, osim grijeha, a ljudsku narav čudesno i otajstveno sjedinjujući s božanskom naravi u svoju jedinstvenu Božansku osobu. Bog želi da cijelo čovječanstvo slobodno i svjesno pristane na spasenje po Isusu Kristu, jedinom Otkupitelju, oslobodi se ropstva zemaljskoga i u vjeri opredijeli za Kraljevstvo nebesko. Tko prihvaća ponudu Božićnoga dara, otvoren je putu višnjega spasa.

Marija: Smišljena u Bogu od početka stvaranja kao uzvišena Žena, pripremana od svoga naravnog i bezgrješnog začeća, rasla u vjeri u Božje providnosno djelovanje, zadrhtala u Nazaretu nad porukom anđela Gabriela hoće li njezina „neznatnost” biti dostojna Božjega „pogleda” i nauma. Pristala biti majkom Gospodina našega: Evo službenice, služavke, sluškinje, pomoćnice! Bogu na raspolaganju dušom i tijelom, voljom i vjerom. Savršena ljudska osoba i po Božjoj volji i po svome odgovoru.

Josip: Riješio, s pomoću istoga anđela Gabriela, činjenicu čudesna začeća novoga bića u svojoj zaručnici Mariji, o čemu nije imao nikakve primisli. Uvidio da božanski plan s Djetetom i Majkom njegovom, protumačen mu u snu, beskrajno nadilazi njegove sitne nakane da je ne izvrgne “sramoti” nego da je „potajice otpusti”. Svijest o duhovnom ocu, po Božjoj odredbi i naredbi, nadilazi osjećaj tjelesnog oca. Spreman primiti začeto Čedo kao svoje, kojemu će on po Božjoj volji ne samo „nadjenuti ime Isus”, nego će ga i zvati sinom svojim, a on njega ocem.

August Gaj Julije Cezar Oktavijan: Caru je stalo da se provede „popis svega svijeta” u Rimskome carstvu da dozna koliko, po prilici, muškaraca može dignuti u vojsku radi suzbijanja regionalnih pobuna i osvajanja preostatka naseljenih krajeva. Svatko u svoj rodni zavičaj da ne bude nikakvih nesporazuma oko boravišta i prebivališta, oko privremene domovine i trajne dijaspore! Josip u Betlehem, odakle je potekao lozom Davidovom! I Marija s njim, iako ženske nisu ulazile u popis. Ali nosi Sina koji će uskoro rođenjem ući ne samo u evanđeoske knjige nego i u prvi popis „za Kvirinijeva upravljanja Sirijom” (Lk 2,2), pod koju je potpadala i Palestina. Poganski car osigurava povijesni okvir i mirnu biblijsku logistiku božanskomu Djetetu.

Betlehemćani: Ne žele čuti za Ženu koja samo što nije rodila. Ako im ta iznenadna prilika Žene pred porođajem ne potiče svijest da učine koje dobro drugomu, koja bi to bila druga prigoda povoljnija od ove? Oni sebično zatvaraju oči i vrata pred Majkom uskoro rodiljom i pred Djetetom uskoro Novorođenčetom. Nezahvalna betlehemska čeljad ogrezla u svojoj svjesno-slobodnoj sebičnosti.

Pastiri: Njima je prvima anđeoski javljena „velika radost za sav narod” da se noćas tu, u blizini njihovih stada, rodio „Spasitelj, Krist, Gospodin”. Radosno dotrčaše i Djetetu se duboko pokloniše, Majku Mariju srdačno počastiše, a Josipu iskreno čestitaše. Ovi ponizni pastiri neočekivano upoznaše Dan pohođenja Božićnoga Dobroga Pastira! Obogaćeni velikom radošću vratiše se na svoj posao „slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli”! Prvi Isusovi čestitari!

Mudraci kraljevske časti: Prateći na istoku zvjezdane sustave vide neobičnu zvijezdu koja ih upućuje prema zapadu. Odlučuju se na put. Sve čas gledaju preda se kuda idu, čas u zvijezdu koja ih prati. Stade nad Jeruzalemom. Stadoše i oni. Raspitaše se kod kralja Heroda o novorođenom Kralju, noseći mu zlato, tamjan i plemenitu mast!

Herod Stari, Idumejac, polužidov: ubio je sina Antipatra a otjerao mu majku Doru, svoju prvu ženu. Ubio svoja druga dva sina, Aleksandra i Aristobula, a njihovu majku Marijamnu, svoju drugu ženu, nije otjerao nego usmrtio. Kraljevstvo je naumio podijeliti među preostale sinove. Odakle sada taj novi Kralj? uznemiri se u strahu i trepetu krvožedni Herod i sav Jeruzalem s njime. Ubiti, i to odmah, dok ne izađe iz kolijevke! Raspitao se kod „glavara svećeničkih i pismoznanca”, koji mu rastumačiše Mihejevo proroštvo o Mesijinu rođenju u Betlehemu. Pozva Herod kraljevske Mudrace i reče im da pođu, razvide, dojave mu pa će se i on poći pokloniti. Oni mu se više ne vratiše. Anđeo Božji pouči Josipa kako će Dijete i Majku njegovu bijegom skloniti u zemlju egipatsku „do Herodova skončanja”!

U Božiću slavimo Boga koji je postao čovjekom. Slavimo ljudski život kao najveći Božji dar kojemu se protive svi oni povijesni i suvremeni Herodovi potomci
koji se bore izglasavanjem zakona o usmrćivanju pobačajem nerođenih i eutanazijom rođenih, bez obzira na njihovo zdravstveno stanje;
koji se bore protiv prave zakonite ljubavi između muškarca i žene ozakonjenjem izopačenosti ljudske naravi;
koji se bore protiv razumna odgoja nasiljem nerazumnih modula.

Svima koji vole zdrav, naravan, biološki i božanski darovan život ovim će Božićom ući radost i u njihove duše i u njihove kuće. Neka tako ostane i kroz cijelu novu 2014. godinu.