Književnik Dževad Karahasan iz Tomislavgrada (Blažuj) ovogodišnji je dobitnik prestižne Goetheove nagrade grada Frankfurta, o čemu smo već pisali, a sada objavljujemo vrlo zanimljiv tekst, razmišljanje o književnosti iz pera DŽ. Karahasana, za koje smo sigurni da ga je malo ljudi pročitalo.
Književnost Vam ne može pomoći da ulovite zeca, da prebacite tonu ćumura s jednog mjesta na drugo ili da bombardirate Bagdad. Književnost vas ne može naučiti da nekažnjeno utajite porez, da pobijedite na nekom natjecanju ili da postanete model.
Književnost ne donosi moć, ne štiti od jakih zvukova i nije upotrebljiva na sudu, ne uklanja bol iz ruke i ne popravlja auto. Kratko rečeno, književnost je potpuno beskorisna i neupotrebljiva.
Ali zašto onda postoji, i to tako uporno? Ipak je književnost jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti, stara koliko i čovjek sam. Otkako postoji čovjek uzima hranu, vodi ljubav i pripovijeda. Sve ostalo je došlo kasnije, kao dopuna ovim esencijalnim djelatnostima bez koje čovjek ne bi bio ono što je.
Književnost nije egzistencijalna, ali jeste esencijalna potreba i osobina čovjekova, valjda je zato ona uvijek nervirala one koji ljudsko biće i život nastoje svesti na puko postojanje. kako objasniti činjenicu da tako uporno postoji nešto tako potpuno beskorisno? Vjerojatno time da ono donosi nešto korisnije od puke koristi, naprimjer znanja bez čega bi život bio nepodnošljiv.Korist donosi praktično mišljenje, doksa, za koje je , kaže Platon, potrebna najniža sposobnost ljudske duše, a književnost donosi znanja o smislu, razlogu, svrsi, književnost nas otvara prema duhu i osposobljava za slobodu.
Književnost nam pomaže da razumijemo sebe same i druge ljude, da primijetimo i poštujemo prekrasnu složenost svijeta i života. Književnost nas uči kako dolazi do stvarnog razumijevanja, uči nas da je ono moguće jedino kad se dvije osobe objave jedna drugoj, dakle, moguće je jedino među subjektima. S objektom se ne možete razumjeti, njime možete jedino ovladati. Zato se književnost ne obraća onima koji su spremni vidjeti druge ljude kao objekt, zato je između književnosti i moći tako malo ljubavi i zato čitalac nije i ne može biti konzument, on je uvijek subjekt. Razumijevate se uvijek s drugim subjektom, onda kad Vam se on objavi, dakle otkrije. Zato je svijet književnosti svijet samih subjekata, svijet čistog života.
Književnost Vam ne može pomoći da ovladate svijetom ili makar samim sobom, ali Vam sigurno pomaže da shvatite i zavolite neizmjernu složenost kako svijeta, tako i jednako neizmjernu složenost ljudskog bića i života.Ne može Vam književnost pomoći da okupirate i bombardirate Bagdad, ali Vas može dovesti do temeljnog pitanja svakog ljudskog pothvata:što ću ja u Bagdadu? Književnost Vam ne može pomoći da pobijedite na bilo kom natjecanju, ali Vas može dovesti do pitanja šta Vam ta pobjeda znači. I može nešto još mnogo važnije, što može jedino ona:podsjetiti Vas da nekada poraz može biti bolji od pobjede, čak i korisniji od nje. ne vodi Vas književnost, doduše do uspjeha, ali Vas uči da neuspjeh koji ste uistinu pojmili može biti bolji i korisniji od uspjeha koji vas je stigao izvana.
Ne uklanja književnost bol iz ruke, ali podsjeća koliko je lijepo, dobro i važno imati ruku sposobnu da osjeća bol, jer je bol neotuđiva osobina života. I tako daje, i tako dalje.
Dževad Karahasan
www.tomislavnews.com
