– Mi smo kao kurve ili prosjaci što rade na crno za gazde – kaže mi jedan “crnjaš” iz Bosne.
Većinu radova na kući Nadana Vidoševića u Nemirima pokraj Omiša izvodili su radnici iz BiH, i to na crno, preko Županijske gospodarske komore Dubrovnik – kazao je Darko Golemac, bivši zaposlenik predstavništva HGK u Mostaru koje je ukinuto s 31. prosincem 2013. godine. Inače, rad na crno u Hrvatskoj uglavnom potiču i organiziraju politički i poslovno moćni ljudi. Jedino oni mogu upozoriti inspektore da ne zalaze na njihova gradilišta.
– Zna se da najveći dio građevinskih poslova u Dalmaciji već godinama obavljaju radnici iz BiH. Treba znati da Dalmacija dobro živi od turizma, što je u neku ruku razmazilo Dalmatince, pa ćete rijetko vidjeti Dalmatinca na baušteli. Do ulaska Hrvatske u EU te su poslove obavljali uglavnom Hrvati iz BiH, koji sada s hrvatskim putovnicama odlaze u Njemačku, Austriju, skandinavske zemlje… Na njihovo mjesto uskočili su Bošnjaci.
Tuži mi se jedan građevinski poduzetnik iz Splita da je s 1. srpnjem 2013. godine preko noći ostao bez najboljih fasadera.
– To su mi radili Duvnjaci, naravno s papirima, ali je njih 20-ak iz moje firme otišlo u Njemačku. A posla imam preko glave. Bosanci tu ne mogu uskočiti, ne samo zato što nemaju papire, nego nisu vični tom poslu s energetski učinkovitim stiropor-fasadama.
No, ima i drugih poslova koje Bosanci veoma dobro i jeftino rade.
– Mi smo kao kurve ili prosjaci što rade na crno za gazde – kaže mi jedan “crnjaš” iz Bosne.
Kodna imena
– Imamo svoje gazde koji ti nađu posao i sve u redu dok ne uradimo. A onda nam nešto plate, a ponekad zaprijete policijom, pa si sretan ako pobjegneš. Otkada su Hrvati iz BiH krenuli u zapadne zemlje, pojačala se potražnja. Ali i kontrole u Hrvatskoj – tvrdi on i još kaže kako Bošnjaci na dalmatinskim bauštelama imaju svoja kodna imena.
– Nemereš na baušteli dozivat Šaćire, Mujo, Junuze, Irfane… Odma će neko vidit da smo iz Bosne i da radimo na crno. Pa onda Šaćiru damo ime Šime, Junuz je Jozo, Irfan je Iko… I nemereš govorit “Alaha ti”, nego “Gospe ti”! Ja sam se jednoč prevario pa zaviko: “Gospa te pomogla, Šaćire!” Jebi ga, ko će sve držat u glavi.
Radnici na crno osmislili su i svoja kodna imena kako ih se ne bi lako prepoznalo / Nikša Stipaničev / CROPIX
Bošnjaci i Srbi iz BiH dali bi kraljevstvo za hrvatsku putovnicu koju već posjeduje većina političara i tajkuna. A mnogi se kaju što u ratu nisu dezertirali. Pokazalo se da su dezerteri najbolje prošli jer su kao ratni izbjeglice sredili papire u zapadnim zemljama. Danas više nitko ne spominje dezertere. Sasvim razumljivo ako se zna da oni šalju rodbini milijunske iznose iz inozemstva, pa su tako otkupili svoje “ratne grijehe”.
Valja znati da je Bosna, za razliku od Hercegovine, u vrijeme komunizma imala veoma jaku industriju i maksimalnu zaposlenost, pa su se brojni Hercegovci selili u Bosnu. S ratom je svega toga nestalo, pa mnogi iz Bosne dolaze u Hercegovinu raditi na crno za majstorsku dnevnicu od 20 maraka, što je manje od satnice u Njemačkoj. I s tugom gledaju preko europske granice, koja sve više postaje novi Berlinski zid.
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija
—————
‘U Bosni nikada ovoliko para ne bih zaradio’
– Znam da radim na crno, znam da je to opasno i kažnjivo i ovo ću vam potvrditi samo zato što nakon šest mjeseci boravka odlazim iz Hrvatske, s bauštele. Onim što sam zaradio hranit ću u Bosni cijelu familiju, ženu koja ne radi i petero djece, a u Bosni ovoliko para nikad ne bi zaradio – ovo je priča jednog od rijetkih radnika na gradilištu koji je odlučio podijeliti svoju sudbinu radnika na crno s novinarima.
Međutim, Rade M., 33-godišnjak u najboljoj snazi, samo je jedan od mnogih koji tako zarađuju za život, no potkradaju hrvatsku državu. Dobro to znaju njihovi gazde jer oni time izbjegavaju porez i sva ostala plaćanja. – To mi je jedino što znam, probao sam kod nas gore u Bosni, ali ništa se ne gradi, plaća je nikakva, ima tu još mojih koji tako žive cijeli život…To vam je moja priča – kaže nam Rade na odlasku s jednog splitskog gradilišta.
S problemom rada na crno upoznate su državne institucije, do sada su se ovakvi prekršaji prijavljivali Državnom inspektoratu, no njegovim ukidanjem sada će ih se prijavljivati nadležnim ministarstvima, ovisno o kojim je djelatnostima riječ. Nakon prijave rada na crno, slučajeve obrađuje i policija, zbog čega je u prošloj godini, kako navode iz MUP-a, ukupno prijavljeno 196 stranaca.
Od ukupnog broja, u Splitsko-dalmatinskoj županiji prijavljena su 42 stranca zbog ilegalnog rada na gradilištima. Osim medija, i društvene su mreže pridonijele uočavanju problema, pa su tako nedavno na stranicama Vlade RH osvanuli postovi s apelom za sankcioniranje rada na crno na gradilištima.
“Na gradilištima sam upoznao mnoge radnike iz BiH koji rade bez prijave, tako ruše integritet naše države i dobivaju posao umjesto nas koji izdvajamo velike novce za poreze i doprinose iz naših plaća”, stoji u jednom potpisanom postu na Facebookovoj stranici Vlade RH.
————
Kazne od 61.000 do 100.000 kuna
Novčana kazna za rad bez ugovora o radu, bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru, za pravnu se osobu kreće između 61.000 i 100.000 kuna, dok će kazna za poslodavca, fizičku osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi iznositi od 7000 do 10.000 kuna.
SD
