Ima li istih ili sličnih problema na Graničnom prijelazu Kamensko, istražit ćemo uskoro!
Granični prijelaz Kašće – na drugoj strani brojni mještani, iseljeni u Makarsku, Split ili još dalje, imaju svoje vinograde, voćnjake, njive…
Početkom ove godine neke policijske postaje uz granicu navodno su dobile upute iz MUP-a da strogo kažnjavaju sve osobe koje odu preko granice bez pograničnih propusnica. Pogranični sporazum koji su potpisali ministri vanjskih poslova Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine dosad je mijenjan i nadopunjavan više puta, jer je bio pun nelogičnosti, na terenu teško primjenjiv. Ukratko, bio je na štetu ljudi koji žive uz granicu.
Ništa bolju situaciju nisu donijele izmjene tog sporazuma, o čemu svjedoči priča Mate Barača iz vrgoračkog sela Gornjeg Kašča. Naime, da bi dobili pograničnu propusnicu ljudi moraju imati prebivalište u pograničnom području najmanje godinu dana te dokazati da s druge strane granice moraju putovati iz ekonomskih, socijalnih i drugih razloga.
’Mogu se obisit napišu li mi kaznu za ilegalan prijelaz’
Mate spada u kategoriju onih koji imaju prebivalište u Makarskoj, no posjeduje novu obiteljsku kuću u spomenutom selu stotinu metara od granice, ali i obrađuje cijelo imanje (vinograde, oranice) u susjednoj BiH. Međutim, ovaj umirovljenik ne može doći do propusnice jer nema registrirano prebivalište u pograničnom području u zadnjih godinu dana.
Primoran je stoga napustiti svoju didovinu ili će pak putovati 50 km uokolo, preko graničnog prijelaza Orah, da bi stigao do svoga vinograda, udaljenog stotinjak metara od kuće. Može on doći do svoje zemlje i preko privremenog prijelaznog mjesta Gornje Kašče (HR) – Donje Kašče (BiH), ali uz kaznu za ilegalan prijelaz granice od 2000 pa sve do 10.000 kuna.
Nije ovaj vrijedni čovjek usamljen u svom problemu, jer u sličnoj situaciji je više od 40 njegovih susjeda, prijatelja i rodbine, mještana Gornjeg Kašča, koji su se trbuhom za kruhom iselili iz ovog planinskog sela u Vrgorac (u pogranično područje spada udaljenost pet km od prijelaznog mjesta), Makarsku, Split…, a svakoga vikenda dolaze na svoje ognjište i obrađuju zemlju s druge strane granice. Ovaj problem sigurno muči i brojne iseljene Imoćane, Sinjane, Metkovčane…
– Ovakvog zuluma nije bilo od Turaka! Naši političari trebaju ljudima olakšat život, no oni ga dodatno kompliciraju. Što ću ja sad? Mislim se vratit na selo, ali ne mogu doći do svoje zemlje koja je krvavo stečena, a nalazi se dva koraka od kuće, ona onoj strani koja pripada BiH.
Raspitivao sam se, kucao na stotinu vrata, tražio način da dođem do propusnice. No, kažu da nemam prebivalište u pograničnom području u zadnjih godinu dana i ne mogu je dobiti. Izgleda da ću morat sve napustit, ne mogu ja vozit uokolo 50 kilometara. Najviše mi je žao novog vinograda od 400 trsova vinove loze oko kojeg sam se puno namučio, no izgleda da ga više neću moći ni obrezat. Pokušao sam prijeći granicu ispod kuće, na prijelaznom mjestu, no odmah su policajci iskočili pred mene i kažu da će me kazniti ne vratim li se odakle sam došao. Bože sačuvaj, kakva su ovo vrimena došla, čovik ne može otići na svoju zemlju – ističe Barač.
Nagovarali smo ga da odemo do vinograda i oranica, na kojima sadi krumpire s druge strane granice, kako bismo ga tu fotografirali, no rezolutno je odbio.
– Čovik moj, nemam ti ja viška para, tko će plaćat toliku kaznu?! Mogu se obisit ako mi napišu kaznu za ilegalan prijelaz, a vidiš da nas policajci samo čekaju kad ćemo krenuti. Ako hoćeš, slikaj me u vinogradu moga rođaka Jure Talića. Kakva su vrimena došla, neće nitko ni od njegovih iz Donjeg Kašča smjeti doći obrezat lozu. Vrag odnio Schengen, nitko ne zna kako je nama ovdje živit zbog toga. Hoćeš li ili nećeš? – upitao nas je Barač i morali smo krenuti za njim.
Dodao je naš sugovornik i sljedeće:
– Evo, da mi sutra umre netko od prijatelja ili rodbine s druge strane granice, ne mogu im otići na sprovod, a toliko sam dobrih i loših trenutaka proživio s tim ljudima, veli Barač.
Granić: Ljudima treba olakšati život, a ne ih kažnjavati
Otkad su vrgorački policajci počeli “tvrđe” primjenjivati režim o pograničnom prometu i pisati kazne, svi bruje o tome. Neki uopće ne žele ići preko prijelaznog mjesta ako nemaju propusnicu, strah se uvukao u narod. S cijelom situacijom upoznat je i gradski vijećnik iz ovog sela Josip Granić, koji namjerava poslati peticiju i pismo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te Ministarstvu unutarnjih poslova.
– Svi zovu zbog ovog problema, tražit ću u pismu od Ministarstva vanjskih i europskih poslova i MUP-a da omoguće ljudima koji imaju prebivalište izvan pograničnog područja, a posjeduju kuću ovdje u selu, da im dopuste izadavanje pogranične propusnice na osnovi boravišta koji bi prijavili u svojoj kući.
Ti ljudi svakoga vikenda dolaze na selo i rade zemlju s druge strane granice, a sada su se odjednom, zbog apsurdnoga zakona, našli u bezizlaznoj situaciji. Ljudima treba olakšati život, dovoljno im je težak ovdje, a ne ih kažnjavati. Nitko od njih ne zlorabi prijelazna mjesta, nego su iz prijeke potrebe prisiljeni tuda prolaziti. Ako se ogluše na naše molbe, organizirat ćemo prosvjed i upoznat javnost s problemima s kojima se svakodnevno susrećemo. Ljudi ostaju bez posla, rade svoju zemlju s druge strane granice kako bi preživjeli i za to se kažnjavaju, jer idu na njivu, svojoj kući, u svoj vinograd, svoju šumu. Je li to suludo? – pita se Granić.
U MVP-u priznaju da ‘postoje određeni propusti’
Kontaktirali smo dva spomenuta ministarstva, MUP i MVP, zbog situacije u kojoj se našao Barać, ali vjerojatno i tisuće drugih ljudi uz državnu granicu od Prevlake do Iloka. U MUP-u su nam rekli kako je za ovaj problem nadležno Ministarstvo Vesne Pusić, a u tom ministarstvu kako je to u nadležnosti MUP-a.
Suočili smo ih s njihovim odgovorima i prebacivanjem odgovornosti s jednih na druge i kao da su ostali iznenađeni. Nazvali su nas iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, raspitivali se o pojedinostima te priznali da “postoje određeni propusti o ovom pitanju”.
MATE PRIMORAC/Slobodna Dalmacija/TN
Kazne ostaju u policijskim bilješkama
Svi oni koji zarade kazne za ilegalan prijelaz, ako ih ne plate na licu mjesta, morat će ići sucu za prekršaje u Metković ili Ploče i objašnjavati razloge zbog koji su prekršili zakon, iako su išli do svoje kuće i zemlje. No, puno više zabrinjavaju neke druge stvari, tvrdi jedan naš sugovornik, to što kazne ostaju evidentirane u policijskim terminalu.
– Danas, sutra kad dođete na neki granični prijelaz ili vas policija zaustavi na ulici, ako ste počinili ovaj prekršaj stoji vam da ste ilegalno prešli granicu i odmah ste pod povećalom. Nitko ne zna da ste kažnjeni kad ste išli kući, na svoju njivu ili vinograd. Prema onom što čujem, radi se represiji pojedinaca, a to nije primarni zadatak policije – otkriva naš visoki policijski izvor.
Policajac kaznom ‘udario’ na novinara
“Slobodna Dalmacija” dosad je objavila desetke članaka na temu problema stanovništva u pograničnom području, a sve zbog apsurdnosti pograničnog sporazuma i zakona. Pomogla je mještanima zabačenih sela da se čuje njihov glas i vapaj. Potpisnik ovoga priloga autor je većine tih tekstova, s obzirom da potječe iz tog kraja i upoznat je s većinom stvari.
Obrađujući te priče, prelazeći granicu, posjećujući roditelje u pograničnom području, gotovo svakodnevno se susretao i s policijskim kontrolama. Ističe stoga kako je odnos s 99 posto policajaca bio korektan i profesionalan, nikada nije bilo nikakvih problema. No, onda se pojavio jedan, upravo ovih dana, kad je naš novinar radio ovu priču, te iz njemu (ne)znanih razloga u tri dana napisao mu dvije kazne za ilegalan prijelaz u iznosu od po 2000 kuna. Tako će i naš novinar zbog ilegalnog prijelaza granice uskoro morati na sud. A možda i u zatvor, tko zna.
Tko je i zašto ‘prošvercao’ Zavojane?
Pravo na prijelaz granice preko prijelaznog mjesta G.Kašče-D.Kašče imaju i stanovnici Zavojana, koji nemaju zemlje u tom području, niti su njihovi stari ikada koristili taj prijelaz, a niti mještani toga sela danas tu prelaze granicu. No, netko je to mjesto “ugurao“ u pogranično područje. S druge strane, mještani oba Kašča, kojima je prijelaz od egzistencijalne potrebe, ne mogu doći iz niza bizarnih razloga do propusnica (nesređenih zemljišnih knjiga, prebivališta…)
