(Miljenko Koštro: „Klasje duše“, Naklada: Ogranak Matice hrvatske u Čitluku, sunakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Imotskom, Čitluk 2020.)
„Klasje duše“ je četvrta zbirka pjesama, a šesta knjiga hercegovačke, posuške pjesnikinje Miljenke Koštro, rođene Knezović (Broćanac,1964.) koja s obitelji živi i radi u živopisnom selu Viru.
Vjerojatno je rodni posuški, hercegovački kraj najveće nadahnuće, ako ne za sve knjige, a onda sigurno za njezinu poeziju, osobito za „Klasje duše“. Hercegovački, posuški kraj nije bogata žitnica, nije bogato klasjem, ali je zato svaki klas bogatstvo, a klasje duše je neprocjenjivo i nemjerljivo bogatstvo smješteno u široku pjesničku dušu autorice Koštro.
Zbirka pjesama“Klasje duše“ podijeljena je u šest ciklusa:Između vremena, Odbjegle misli,Upecani trenutci. Stih za njih. Domovini i didovoj stini i Kapljice, s oko 100 pjesama, a sve klasne i zrele, sve nikle u dubini pjesnikinjine duše, nepresušnom izvoru lijepe riječi, lijepih stihova, koji zanjišu dušu kao zrelo klasje na povjetarcu.
„Kada se mašta osovi na duge noge
Povede me na opasnu rutu
Pobrka mi navike mnoge
Usput, gurne mi u ruku, svježu, ružu žutu.(„Ja i mašta“)
Većina pjesama Miljenke Koštro protkana je bojama zavičaja, ljepotom prirode u svako godišnje doba, stamenošću krša i kršnog čovjeka izniklog na njemu, s istančanim osjećajem za pravdu i ne-pravdu, u stoljetnoj borbi za opstojnost, za slobodu, ne štedeći se, pa je domoljublje goruća tema u nekoliko pjesama. Zahvalnost braniteljima koji položiše svoje živote za domovinu:
„I kada nam strah u kosti tjeraju
I kada nas prijetnjama zasipaju
Heroji se ni tada ne zaboravljaju…“ (Heroji se nikad ne zaboravljaju)
U pjesmama posuške književnice Koštro odzvanja i sjeta za nekadašnjim hercegovačkim obiteljima, za djetinjstvom bez materijalnog bogatstva, ali ispunjenog čvrstom vjerom u Boga, molitvom, duhovnošću: žal za napuštenim, u travu obraslim starim kamenim kućama, ugaslim ognjištima…
„Ja znam da je i tebi teško i hladno
I tvoj kamen strpljiv je, šuti.
Ognjišta žar se ugasio
Kada su tvoja djeca
Iz nekih razloga
O kojima neću sada
Sa suznim očima usmjerila pogled
Prema nepoznatoj daljini.
………………………………….
Moja kućo kamena
I kada pročitaš ovo pismo
I kada ti glas zadrhti
Nemoj žaliti
Jer prije ili poslije , ja ću ti se vratiti
Čekaj me!
Ima u stihovima ove pjesnikinje i aktualija, nezadovoljstva sadašnjim stanjem u bližoj i daljoj okolici, ali i ti stihovi su puni ljubavi, ponekad na blago ironičan, ali svima razumljiv način, kao u pjesmi „Najnovije vijesti“:
„S utegom minulog
I na staklenim nožicama
Budućnost stenjka
Šou u lovu
Opa,opa
Odgovornost i vrijeme
U pomoć zovu
Koga?
Pitaj Boga!
Recenzenti Zbirke pjesama, književni znalci, o stihovima Miljenke Koštro ispisali su samo pohvale, analizirajući stručno pjesme, a ja, samo kao čitateljica i zaljubljenica u književno stvaralaštvo, u stihove posebno, smatram da u stihovima Miljenke Koštro nema mnogo filozofije niti zagonetnih misli, sve je jasno, kao što je jasna ljubav i istina, kao što je jasno vedro nebo nad Hercegovinom, vječnom inspiracijom ne samo pjesnika poniklih i sviklih na tvrde stijene, na kamenje, nego i na ljepotu, na mir, na bogatstvo i širinu duše, u kojoj se zrelo klasje njiše i kada vjetar ne puše.
Zato svim srcem preporučujem čitateljima svih uzrasta, od 77-107 godina, pročitati „Klasje duše“ i duša će vam se napojiti miline i biti zahvalna!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
Kratka bilješka o autorici: Miljenka Koštro, djevojačko Knezović, rođena je 13. svibnja, 1964. godine u selu Broćancu u općini Posušje, a živi u selu Viru u istoj općini.
Do sada je objavila zbirke pjesama:
-Cvijetnjak na kamenjaru, 2003.
-Miris vječne mladosti,2004.
-Čarolija svitanja, 2008.
-Klasje duše,2020.
Zbirku kratkih priča „Pogled u nedogled“ i
Roman „Biti Viktor“, 2016.
Objavljivala je i objavljuje u brojnim književnim časopisima, a dobitnica je i nekoliko književnih nagrada za svoja djela.