VOLIM TEBE HERCEG BOSNO MOJA
Volim tebe Herceg Bosno moja,
ja sam dijete sa kamena tvoga.
U tuđini dok provodim dane,
ljepota me nadahnjuje tvoja.
Volim tvoje krivudave staze,
rosno cvijeće u proljeće rano.
Hercegovku čije noge bose,
ranim jutrom tvoju travu gaze.
Agni tvoji u mome srcu plamte,
još se oni ugasili nisu….
Kad se sjetim, suze mi poteku
prijatelji moji stari, gdje su?
Još vas tražim, proplanci su pusti,
otišli ste bez pozdrava samo.
Dhumu tražim, možda se i spusti,
bolje vrijeme il dolazim tamo.
U nabhasa uzdižu se grudi,
kao griva moga ata stara.
Kad bi nekad poletio trkom,
još ga gledam, srce mi izgara.
Srce gori dok Šujica teče
i Ričinom zapliće o stijenje.
Nije sada, kako STARI reče,
mlin ne melje uz njegovo bdijenje.
Pozdrav tebi siona zemljice,
Herceg Bosno, što te prati slava.
Tvoga sina, kćeri Hrvatice,
a na spomen, tebe Tomislava!
Volim tebe Herceg Bosno moja….
Autor: Ivan Stanić Švabo, Wien, 15.08.2020., na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije.
www.tomislavnews.com
