DOMOVINA
Mnoge noći ja provodim budan,
ili zaspim tek u sitne sate,
zemljo moja stalno ti se vraćam,
ja ne mogu prestati misliti na te!
Svoj ću život pokloniti tebi,
ne ću žaliti ni krvi ni znoja,
u temelje ugraditi se tvoje,
s Bogom rasti domovino moja.
Gordo stani uzdignute glave,
Velebitom neka ti vuci viju,
tuđoj ptici ne daj da se gnijezdi,
dok ti sinci zadnju bitku biju.
Sedam rijeka i devet planina,
u pohodu silnih osvajača,
jedanaest upisa ih povijest,
tu Hrvate nitko ne nadjača.
Pod Dinarom uklesana stijena,
u sanskritu tvoje ime nosi,
Kninu slavni ti kraljevski grade,
sin tvoj Hrvat navijek se ponosi.
Nu ti Splita i palače bijele,
tuđe ruke isukanog mača,
svetog Duje visoka zvonika,
još Hrvate nitko ne nadjača.
Pored njega eno Sinja grada,
koplje junak u desnici steže,
sve uz pomoć Kraljice Hrvata,
gdje dušmani pred Hrvatim bježe.
Dubrovnik ti biser Dalmacije,
i nad njime sveti Vlaho bdije,
sa istoka došli lešinari,
istrgnuti srce Kroacije.
Dok ti Dunav Vukovar umiva,
stoljećima tu ljepotu krasi,
sa istoka na te orli lete,
otrgnuti tu ružu ljepote.
Nu ti grada, na slapovima Plive,
gdje se s lijeva u Vrbas ulijeva,
posljednjega hrvatskog vladara,
tu su Turci razapeli živa.
Nu, Bobovca, Stjepan Kotromana,
što no bješe u vremena davna,
gdje kraljica oprosti se s tobom,
“Ostaj zbogom, moja Bosno slavna”!
Nu ti Nina, biser Siny mora,
krsni kamen Višeslava kneza,
na izvoru vječnog prosvjetljenja,
s nebom narod hrvatski poveza.
I Biograd na moru ti dika,
što okruni kralja Kolomana,
a još više iz naroda tića
i Bribirskih knezova Šubića.
Sad si zadnji, a bio si prvi,
Tomislav ti uz narodnu volju,
što kraljevstvo stvorio u krvi,
biva krunjen na Duvanjskom polju.
Svoj sam život poklonio tebi,
gdje ne žalim ni krvi ni znoja,
u temelje što ugradih tvoje,
s Bogom ostaj domovino moja!
Ivan Stanić Švabo
Wien, 28. kolovoza 2020.
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
