Sunčano i toplo vrijeme sredinom veljače u duvanjskom kraju i nije tako često. Mi smo se ovoga vikenda uspinjali brdima iznad duvanjskog sela Mrkodola. Ljepota, nego što?
Prvo smo se popeli Dragom do Mrkodoljske gradine, usput se napili vode na potočiću koji izvire na samoj gradini i taj izvor mještani zovu Tajalica. Nekada je čobanima bila spas od ljetne žega, a danas samo rijetki znaju gdje je i kako se zove.
Mrkodoljska gradina je, inače, jedna od rijetkih rimskih utvrda, na kojoj su još očuvani ostaci grada, koja je registrirana kao spomenik kulture, a da je arheolozi još nisu pohodili. Možda hoće jednoga dana?
S Grada (tako ostatke rimske građevine zovu mještani) se spuštamo do omanje lokve-Pruške, koja je svojedobno bilo jedino pojilište za stoku. I ne samo to! Pruška, za koju su vezene mnoge legende, bila je prvo javno kupalište brojnim generacijama čobanica i čobana mrkodoljskih i brišničkih. A vjerojatno i starim Rimljanima!
{gallery}buca-mrkodol{/gallery}
Izvor u Pruški povremeno se probudi, a jedna od narodnih predaja kaže da postoji sedam izvora prekrivenih janjećim kožama i samo da je jedna probušena-izvire. Kada bi se probušilo svih sedam i voda navrla, potopila bi cijelo Duvanjsko polja. Predaja k’o predaja!
Od Pruške, pa preko Paljika, svraćamo do Kraljevića lokve, pa uz Pećinovac penjemo se napovir Poljica, velike ravne površine, udoline među brdima. Silazimo niz Pećinovac i zavirujemo u veliku Pećinu, koja je štitila od kiše i bure čobane. Odavno se ovdje nitko nije skrivao od nevremena, niti tražio hlada, jer vidimo napuštene vrtove, ograde, porušene (sorene) zidove. Dolazimo i do Carske lokve, čija obzida odolijeva stoljećima. Od Pećinovca se na Poljicima, kod Kupinovca, vide nastambe i nekoliko krava i konja. Mještani to zovu Matanovim dvorim, a ustvari je to Topovo i Jozino blago-stočno.
Popodne je, već smo malo po umorni, ali idemo do Ukosa, brda iza kojega se nalazi Roško Polje. Kasno je, sunce je na zalasku i ne penjemo se na Ukos, nego se vraćamo malo zaobilaznim putom, preko brda i dolina.
I treba li posebno naglašavati: sredina je veljače, a u svakom prančioku na brdima iznad Mrkodola miriše ljubičica i bopci, a prnduša ima po svuda!
Mrkodoljska gradina, prekrasni brdski predjeli iznad Mrkodola, naprosto mame da dođete na njih (a Nene, kažu, odavno nema, a i Garčića sve rjeđe, ostarilo se!), da se nadišete svježine i nagledate ljepote!
www.tomislavnews.com /Tekst: Ljuba Đikić/Foto: Buca Batarilo
