Radno mjesto današnjice u uvjetima tranzicijskoga kapitalizma na Balkanu znači sve i ništa. Jedan pozitivan primjer, ovo „sve“ pronašli smo u Eco-selu Grabovica.
Ništa ne znači u uvjetima surovoga preživljavanja i borbe za golu egzistenciju, te psihološkoga pritiska koji radnika stavlja u poziciju nemoći i bezvrijednosti. Ima i pozitivnih primjera, od kojih jedan bilježimo iz Eco-sela Grabovica u duvanjskoj općini.
Senad Pivić je, prije nekoliko godina, zasnovao radni odnos u Eco-selu Grabovica. U životu je radio razne poslove, od uzgoja ovaca do poslova u brodogradilištu, ali mu nije išlo. U Eco-selu se prvi put u životu sreo s obradom kamena.
-Crtao sam i rezbario drvo, ali kamen nikad nisam radio. Zavolio sam ovaj posao tako da od jutra sjednem, obrađujem kamen i nećete vjerovati da mi je mrsko ustati i otići i na wc. Jako mi se sviđa ovaj posao, rekao bih da sam zaljubljen u njega. S veseljem očekujem jutro i kad počnem s radom jednostavno ne odustajem. Beskrajno uživam u svom poslu i zato sam sretan čovjek- riječi su to ovoga vrijednog zaposlenika Eco-sela, čija djela osvajaju sve one istinske zaljubljenike radova i skulptura nastalih u kamenu.
{gallery}galerija_eco{/gallery}
Kaže se da se majstor po djelu prepoznaje, a ja rijetko to prepoznavao, ali kada sam vidio obrađeni kamen i likove uklesane u njemu, prepoznao sam pravoga majstora-umjetnika i zadovoljnog čovjeka, kakvih je, nažalost, danas malo?!
Tekst i foto: www.tomislavnews,com /G. Šarić i A. Ćurić
