Na prvi ovogodišnji korizmeni petak, 7. ožujka 2014., u 18 sati u spomen-bazilici „Sv. Nikole Tavelića“ župe „Sv. Mihovila Arkanđela“ u Tomislavgradu, upriličen je obred blagoslova novih četrnaest postaja Križnoga puta.
PIŠE:: Fra Mate Tadić/samostan-tomislavgrad.info
U ime provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja B. D. Marije dr. fra Miljenka Šteke – koji je bio spriječen u dolasku, obred blagoslova predvodio je provincijski vikar dr. fra Ivan Ševo.
Postaje je s umjetnikom, podrijetlom iz Rusije, Aleksandrom Sašom Zvjaginom dogovorio fra Ante Perković, rodom iz duvanjske župe, koji je u međuvremenu preminuo. Izrezbarene su u hrastovini veličine 100 x 80 cm, upravo po zamisli Kvaternika, arhitekta ove spomen-bazilike, podignute u spomen na tisućljetnu obljetnicu krunjenje hrvatskoga kralja Tomislava na Duvanjskom polju 925. godine. Za izradu postaja s motivima Kristove muke, bile su potrebne dvije godine u koje je umjetnik Zvjagin uz svoj umjetnički dar, trud i nadahnuće, ugradio i svoje vjerničko iskustvo. Tri dana prije preminuća fra Ante Perkovića postaje su postavljene, ali je dan njihova blagoslova dočekao radujući se u nebu.
Na početku obrednoga slavlja duvanjski župnik fra Velimir Bagavac zaželio je dobrodošlicu umjetniku Zvjaginu koji s obitelji – čija su supruga i kćer također umjetnice – živi u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj, fra Boži Miliću – sestriću pokojnoga fra Ante, franjevcima koji su pristigli na slavlje i onima koji djeluju u župi, časnim sestrama iz ove župe i Bijeloga Polja koje ovogodišnjim krizmanicima održavaju duhovnu obnovu, skupinama i zajednicama koje djeluju u župi: Trećem franjevačkom redu, ministrantima, čitačima, framašima, Biblijsko-molitvenoj zajednici, predstavnicima iz područnih crkava, duvanjskom vjerničkom puku, a na osobit način fra Ivanu Ševi, predvoditelju obrednoga slavlja.
Služba riječi s prigodnim biblijskim čitanjima, psalmom i zazivima molitve vjernika o križu i patnji koji su put k uskrsnuću, pratio je župni višeglasni zbor „Sv. Nikole Tavelića“ s voditeljem, vjeroučiteljem Ivanom Sušilovićem. U svom pozdravu i nagovoru predvoditelj fra Ivan osvrnuo se na vrijednosti koje nas ispunjavaju i vode u osobnom životu i cjelokupnom društvu. Upitao je sebe i sve prisutne: „Tko smo mi i možemo li se prepoznati? Koje vrijednosti vode nas i našu domovinu? Je li to možda bezbožnička ideologija s onima, koji je promiču i prisutni su u svim porama društva i javnoga života?“
Predvoditelj je ustvrdio: „Živimo u kriznim, ali u isto vrijeme važnom vremenu!“
Sve prisutne, a napose mlade je ohrabrio, te istakao vrijednost i važnost obitelji, njenoga života i vrednota.
U procesiji s križem, sa svijećama i kadionikom okađene su i blagoslovljene sve postaje Križnoga puta, koje su postavljene po zidovima u lađama crkve uz prigodno zborsko pjevanje. Crkva je bila ispunjena dimom tamjana dok su se zazivi Križnoga puta iz Molitvenika fra Anđela Nuića, koji je obljubljen među duvanjskim pukom, uzdizali zajedno s mirisnim tamjanom k Svevišnjem u visine uz pučki napjev iz Duvanjske krajine.
U nošenju križa izmjenjivali su se predstavnici župnih skupina i zajednica, kao i rodbina pok. fra Ante Perkovića. U pobožnosti razmatranja stajališta Križnoga puta, naizmjenično su uz prigibanje koljena s riječima: „Klanjamo se Tebi Isuse…“ uz zaziv: „Smiluj se nama Gospodine…“, sudjelovali: fra Ivan Ševo, fra Velimir Bagavac, fra Bože Milić i fra Anthony Burnside, dok su u molitvama sudjelovali i framaši Veronika Banović i Frano Baković. U procesiji s križem od Isusova sudišta do polaganja u grob kao postaje prijelaza k uskrsnuću, prisutni su riječima popijevke molili: „…U srce mi ranu piši, Spasitelja Isusa“.
U prigodni susret i pobožnost bili su uključeni i svi oni koji nisu bili u mogućnosti osobno nazočiti, zahvaljujući valovima radio postaje „Tomislavgrad“, dok se za čistoću zvuka odašiljanog do slušatelja u sakristiji cijelo vrijeme budno i revno brinuo tehničar Željko Tolić.
Na koncu susreta i pobožnosti Križnoga puta župnik fra Velimir zahvalio je ponajprije Bogu za župno zajedništvo koje se očitovalo u ovom događaju, svima koji su sudjelovali u obredima i pobožnosti, a na osobit način provincijskom vikaru fra Ivanu Ševi. Fra Ivan je na sve prisutne zazvao Božji blagoslov, kao i na sve u bolesničkim posteljama i u obiteljima, dok su na usnama i u srcima prisutnih odzvanjali sjetni stihovi sa žalopojnim napjevom korizmene crkvene popijevke „Stala Majka pod raspelom“.
