“E, tako ti je to prika moj! Ja sam ti sada “javna osoba” i moram dobro paziti što i kako govorim, a posebno što komentiram na ovom vražjem Fejsu! Eh,nije meni ko tebi,pustiš jezičinu pa opleti po kom hoćeš! Kad jednom postaneš “javna osoba” sve je drugačije”!
Tako mi reče nekadašnji frend koji je sada kandidatčić na listi nekakve marginalne stranke. Vidim,cijeli se ufurao u tu nekakvu političku ulogu pa bi moje pitanje shvatio kao provokaciju…a mene stvarno zanima kako se to postaje “javna osoba”? Kako osoba može biti javna?
Znam za javnu površinu, javni WC, javnu kuću, javno komunalno poduzeće…ali kako osoba može biti javna? Znači li to da javnost može raspolagati s njom, njima? Ako može…dogodine ću ih zvati da mi dođu okopati krumpire, posaditi kupus, pokositi dvorište…jer oni pripadaju javnosti?!
Treba li možda podnijeti nekakav zahtjev u Općini da bi se postalo “javna osoba”?
Možeš li kasnije prekinuti taj ugovor i opet postati “privatna osoba”? Meni se nameće stotine pitanje…ali dobro.
Uglavnom, frenda razumijem. Sigurno bi i on htio malo umočiti prste u proračunski pekmez!
To je legitimno pravo. Želite li umočiti prste u proračunski pekmez…laskajte stranačkom šefu, ulizujte mu se na sve moguće načine, ne birajte sredstva,dodvoravajte se! Ako treba(a treba) narugajte se vlastitoj inteligenciji,pogazite vlastito dostojanstvo…to je čak poželjno! Poznato vam je valjda da stranačkim kartelima ne trebaju misaona bića već potrčke i slijepi poslušnici. Zato, ne susprežite se…to je jedini način da se domognete činovničke plaće.
Lijepo je poslije izborne pobjede dijeliti slavljenički kolač. Znate kako to ide…poslije izborne pobjede pred uredom šefa stranke u hodniku čekaju “poslušnici” svoj dio kolača.
Ulazi prvi…sjeda na stolicu ispred šefa i užeg vodstva stranke…a ovaj ga upita:
“Znaš li ti išta o zaštiti okoliša”?
-“Kako ne bi znao! Okoliš treba čuvati da bi dugo živili i lijepo nam bilo na zemlji. Glavna prijetnja okolišu su limenke Žuje a zatim ih u stopu prate plastične dvolitre Lowenbraua. Žarište je u Segetu što je ujedno i svojevrsna ekološka bomba”!
Članovi stranke se pogledaše, zadovoljno klimnuše glavom, a zatim šef uze pečat, udari i reče: “Od ponedjeljka radiš u Ministarstvu okoliša, točnije u upravi Javnog komunalnog poduzeća”!
Ovaj istrča na hodnik i pođe pjevušiti…”višeee cvijećaaa manjee smeeća”!
“Šta je bilo” upitaše ga ostali.
“A šta će biti,upao sam u Komunalno”!
Poslije njega ulazi sljedeći kandidat. Šef ga promotri onako od glave do pete. Stasit momak,nema što…što bi ono naši ljudi rekli “dobro učuvan”.
“Dooobro…a znaš li ti možda kad je rat počeo” upita ga šef.
“Rat je počeo ’41. napadom Švaba na Beog…”
“Stop, stop,s top…ne pitam te za taj rat pobogu već za ovaj naš”!
“A naš…a di neću znati! Naš je počeo ’92. Mi smo ga nazvali Domovinski, a borce branitelji.
Eto, mene je baš tada pogodila nesreća jer sam doznao da imam ravna stopala. Onda poleti u Njemačku po tim njihovim Ortopedijama! Onda rehabilitacija 4-5 godina. Ali ja sam tamo svaku noć gledao Dnevnik i gotovo u glas s Branimirom Dopuđom pozdravljao branitelje ma gdje god bili! Često sam plakao, a stotine puta mi je došlo da se vratim, uzmem pušku i ako treba sam jurnem gore na Kupres ali…”
“Ma bravo! Vidio sam ja da si ti kadar za nas. Treba nam netko tako emotivan, suosjećajan, pravi domoljub i patriota…bravo!”, reče šef i uze pečat ali prije nego što lupi pečatom,pogleda ga još jedanput i upita :” A voliš li ti Thompsona”?
“A di neću volit…odma do Papine i Tuđmanove slike visi Thompsonova”!
“Super…sve kako treba! Od ponedjeljka radiš u Ministarstvu branitelja”, reče šef.
Ovaj izađe vani i tobože uze neku virtualnu pušku i kao ono zapuca… “bum…bum…bum”
Ovi se začudiše…”Šta je bilo”?
“Dobio sam Ministarstvo branitelja”!
Zatim ulazi treći kandidat…sjeda na istu onu stolicu a šef Partije ga upita…”Znaš li ti išta o šumama”?
“Znam, naravno…šuma je skupina drveća koja ne mora biti u srodstvu kao što su bukve, jele, hrast, borovi… Šuma je tu da bi se sjekla. Balvane izvlače šumski traktori ,a tovare ih šticari! Najbolje je sjeći Sthilovom motorkom, a onda izvoziti za Italiju”!
Članovi užeg vodstva stranke razmijeniše pogleda sa šefom, a ovaj reče :”Bogami stručan kadar…u ponedjeljak se javi u Šume Herceg-Bosne”!
Ovaj radostan iziđe u hodnik, a onda onako gestikulativno pođe paliti zamišljenu motorku oponašajući…frrr…frrrr…frrr!
“Šta je bilo”?- upitaše ostali.
“Ah, dobio sam Šume Herceg-Bosne”!
Najedanput se ovome iz “Komunalnog”učini da baš i nije dobro prošao, pa ovome iz “Šuma” ponudi da se zamjene. Ovaj ne htjede.
“Ajde, još ću ti dati dvije značke, tri majice i kišobran s logom stranke?”, pošteno ponudi ovaj iz Komunalnog.
“Ma kakvi, ne dolazi u obzir’!
“Baš si peder!”, reče ovaj ljutito.
www.tomislavnews.com/ Tekst : Jakov Krišto/Foto ilustracija