Negdje daleko čuje se jeka // prošlih dana
Viničkim udovicama
Kad pogasi se svjetlo i nastane mrak,
kad žena ko pas zavuče se u sjenu,
kad ptice prestanu pjevati,
kad oblak na nebu krene,
i zakloni mjesec.
Kad stane vjetar i umire se vlati,
kad dah smrti mojim zavlada selom.
i udovica skine koprenu svoju,
i u pustu ložnicu se spusti,
i prvi Očenaš za dušu izusti.
Kad vjetar oknom klane,
i kad škrinu otvorena vrata,
misli da će doći, nakašljati se,
u postelju leći.
Negdje daleko čuje se jeka,
prošlih dana.
I kad udovica zaklopi oči,
cijelo selo spava.
Autorica: Jela Zavelimska/www.tomislavnews.com
