ZIPKA I BUSEN
U mislima sam s tobom, zavičaju,
najbliže što sad mogu biti,
otkucaji srca govore mi
da odlazak ne mogu prežaliti.
Ne znam što me to tebi vuče,
iz nelijepa djetinjstva slika me mori,
sjećam se kamena, bure, čička…
i očeva ognjišta što se sori.
Možda je to bistar potok pored zida,
ili stara murva što ga natkriva,
možda moja zipka u trnje odbačena,
ili pak goli busen što grobove pokriva.
(Pjesma posvećena Ivanu P.)
Autor: Ante Ćurić
www.tomislavnews.com/Foto: Župa Prisoje
