Bila je to 2020. godina, godina od koje nam je ostalo još par sati, sati strepnje.
I pričat će se o nekim ljudima koji su hodali ulicama, a maske im na licima, rukavice na rukama, a nisu krali. Hodali su i živjeli bez zagrljaja, bez vidljivog osmijeha na licima, posjediše brže nego ikada, gledali su, a ništa napraviti nisu mogli. O kako li je to bolno bilo? Čekali su neko bolje vrijeme, vrijeme kada će baciti maske, ali dosta njih ostade bez krova, imali su samo kožu kojom se zaogrnuše i čekaše ono bolje sutra, ono buđenje s mirnim tlom. Ali bili su zahvalni, bili su jaki. Prošli su oni sve i svašta, ali venama tih ljudi kolala je vrela krv, a srce im je bilo junačko. Ovaj narod od tada postaje sinonim za junaštvo, iako su odavno junaci bili. Dolazili su mnogi sugrađani, dolazili iz drugih država, dolazili preko granice i dokazali su da granice za ljubav nema.
Bila je to 2020. godina, godina strašnih nesreća, a sve se to odvijaše na hrvatskom izmorenom tlu, ali narod bijaše Bogu zahvalan. Ulaziše u 2021. s vjerom i nadom kako ova priča neće imati nastavak.
Podrška za junačku zemlju i junački narod hrvatski!
Marija Bagarić
www.tomislavnews.com/Foto FB
