PROSINAČKA PRIČA
Sretoh danas u domu zdravlja
Učiteljicu moga mlađeg brata
Pripovijeda mi o sinu jedincu
Prije četiri godine je, kaže,
Odselio u Njemačku
Odveo ženu, troje djece
Dok kazuje mi, kako pusto je bez njih
Suze joj zapinju u grlu
Daleko su djeca od bake
Sin daleko od majke
Ispitujem što rade
U kojem su gradu
Suosjećam i tugu skrivam
Dobro su, veli
Zadovoljni
Navikli se tamo
Srdačno se opraštamo
Odlazimo svako na svoju stranu
Sjedam u kola, palim radio
Klizim uzvodno Lašvom
Sitan snijeg put mi posipa
Da nije snijeg
Bila bi kiša
Sitna, poput suza
muških što kaplju unutra.
Autor: Ivan Maros
Objavljeno na : ivanlovrenovic.com
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija, arhiv TN
