Neki su vrhovi uvijek jako izazovni, osobito zimi. Pločno, 16. veljače, 2021. godine
Budući je naš doktor Marko Radoš sve lijepo opisao, suvišno je dodati bilo što.PIŠE: dr. Marko Radoš
“Autima dolazimo do zaleđenih snježnih nanosa, nalazimo se na 1250 mnv, neposredno ispod mitskog Grkuša, izvora na južnoj padini Jelinka, jedinoj padini iznad 1000 mnv gdje poskoci u kasno proljeće i ljeto ne poštuju nadmorsku visinu i gdje ih redovito možete naći čak i iznad 1500 mnv. Premda vrlo rijetko prebivaju na visinama iznad 1000 mnv, ovdje ih ima u izobilju. Sad ih naravno nema, polovica veljače je i sad samo rijetki mogu na Čvrsnicu.
Prelazimo prvi kilometar uz oštri nagib bez dereza. Neposredno iznad prvih staja na gornjim Barama, gdje počinje stara staza odakle su pastiri tjerali svoja stada u ljetnim mjesecima na ispašu, stavljamo dereze i iskušavamo snježne nanose. Smrznuti nanosi su prijateljski nastrojeni, izvrsno drže i dereze će biti u punoj funkciji. Temperatura je oko -10, uz jak sjeveroistočnjak osjet je oko -17. Gusti visoki oblaci prekrivaju nebo, a sunce uspijeva samo dati narančastu nijansu oblacima na istoku. Krećemo oko 7h, čeka nas uspon na Pločno, 2228 mnv, vrh Čvrsnice, biser visoke Hercegovine.
Osam članova duvanjske ekipe, jedna dama i sedam mušketira, iskusni i uhodani planinari Orlove stine, očekuju dobar dan. S obzirom na iskustvo i upornost odradit ćemo današnji uspon bez velikih problema. Mali problem je vrlo niska temperatura, a na mahove i vrlo snažan vjetar na izloženim dijelovima. No ova ekipa nema naviku odustajati i nikome ne pada na pamet takva ideja. Prvih 300 metara visinske razlike savladavamo vrlo brzo, kratko zastajanje da popravimo po koju derezu i nastavljamo dalje preko Dolaca, zaravni između Jelinka, Stanina i Široke kose gdje je nekada bila oaza ispaše za stada ovaca iz Rakitna, ali i cijele Hercegovine. Temperatura pada s visinom, a sunce nikako da probije guste oblake na istoku. Penjemo dalje, vjetar se pojačava, sada je osjet oko -20 i čak je nama Duvnjacima hladno. Dobro smo opremljeni, no hladnoća otežava kretanje i uzima energiju. Izvaditi mobitel i napraviti fotografiju je podvig, no ljepota ledene divljine jugozapadne padine Čvrsnice u predjelu Široke kose na 1800 mnv tjera nas da izložimo golu kože ruku ledenom zraku. Nakon samo dvije do tri minute nije moguće slikati, mobiteli brzo gube energiju i morate ih spremiti u toplinom tijela zagrijane džepove ako ih želite sačuvati tijekom dana u funkciji. Savladali smo polovinu visinske razlike, u normalnim okolnostima bi napravili kratku pauzu i marendali, treba nam energije koju tijelo na ovako niskim temperaturama ubrzano troši, no odustajemo od toga, nemoguće je jesti na ovim temperaturama.
Prikupljamo snagu i hvatamo dah na oko 2050 mnv uz objekt GSS-a. Sunce je napokon malo provirilo kroz oblake na istoku i osjećamo da preostalih 150 metara visinske razlike neće predstavljati problem ekipi. Provjeravamo vrijeme, ispod 3,5 h, savladali smo 750 metara visinske razlike, dobar ritam, dapače izvrstan, za ekipu čija prosječna dob kuca na vrata brojci od pola stoljeća.
Ispod Ivine kose, nagla promjena temperature, bura se utišava i najednom kao da je temperatura porasla za 10 stupnjeva. Osjećamo ugodu zagrijanog tijela, pred nama ledena ljepota moćnog grebena Čvrsnice. Sunce nakratko obasjava cijeli greben, nestvarno, neobjašnjivo, odlučila je Čvrsnica nagraditi drsku ekipu, kao da se nasmijala i rekla evo vam djeco moja sva ljepota koju imam, uživajte.
I jesmo, osmjesi i dobre fotografije. Ostaje blagi uspon uhodanom trasom uz rub grebena do objekta na vrhu. Laganim tempom, debelo ispod 5h stigli smo na vrh. Ekipa u objektu, poznata lica domaćinski nas primaju u zagrijani objekt. Temperatura u objektu od 20 stupnjeva, hrana iz ruksaka, čaša crnog vina zamrzava osmjeh na promrzlim licima.
Ne smijemo predugo uživati u domaćinskom okruženju, treba se vratiti natrag, znamo da Čvrsnica ima svoju ćud i svoju vlastitu vremensku prognozu. Prikupljamo opremu, opraštamo se s ekipom u objektu, zahvaljujemo im na ugodi koju su nam priuštili i ponovno zaranjamo u ledenu ljepotu Čvrsnice.
Smilovala nam se, otvorila nebeska prostranstva i dopustila suncu da nas grije cijelo vrijeme tijekom spuštanja. Po koje rano jutarnje brundanje sada je zamijenila vesela graja zadovoljne ekipe. Fotografije se skupljaju u svim mobitelima, čak i ja imam snage napraviti pokoju fotku. Naša dama je naravno majstor za dobre fotke, znamo svi to i prepuštamo joj da pokaže majstorstvo.
U tri grupe ispunjeni optimizmom i snagom u tijelu koju samo planine daju, brzo napredujemo. Stižemo do automobila, ako odbijemo vrijeme provedeno u objektu na vrhu, debelo ispod 8h, bravo za ekipu Orlove stine. Sljedeću put napadamo drugi smjer, ali poštovat ćemo njenu snagu i ljepotu.
Penjite Čvrsnicu i poštujte njezinu moć, prilagodite se njezinoj vječnoj snazi i neiscrpnoj ljepoti. Ne dajte da vas zavede ljudska bahatost i nemojte je nikada podcijeniti. Kazna bi mogla biti gubitak ovo malo prolaznosti koju još imamo.
www.tomislavnews.com/PD “Orlova stina”Tomislavgrad
