Marina Radoš je za ‘kumove’ svom prvijencu izabrala tri velika imena bosansko-hercegovačke književnosti, Petra Miloša, Veselina Gatala i Martinu Mlinarević Sopta.
TN, ekskluzivo, donosi dio iz recenzije Martine Mlinarević-Sopta:
….Nije to roman kakvom se nadate i kojeg očekujete. Upravo suprotno, roman Marine Radoš pod nazivom „Miki“ upravo je ono što najmanje želite. Zašto? Jako je jednostavno. Jer ga ne čitate, budući da on sistemski čita vas. To je sve ono što smo svi mi nekad davno skrili i zakopali duboko u sebe. To su osjećaji koji ruše i kidaju, koji vraćaju zaboravljeni osmijeh na životom ispucale usne, to je strast za koju se moliš da te zaobiđe, iako je sanjaš svaku novu noć. Sjajno portretiran odnos između dvoje ljudi uskovitlan vremenom, različitim svjetonazorima, daljinom, poznatim pejzažima, ratnim i postratnim momentumom koji se stalno isprepliće kao što to biva u nesređenim stvarnostima poput ove balkanske kaljuže, donosi nam jednu čudesnu priču o ljubavi čiju smo razornu snagu, ljepotu, sirovost i užas svi bar jednom osjetili. I zato nas ovaj roman tako dobro poznaje. On je skenirajuća bol koja pronalazi sve naše ožiljke. Ponekad toliko precizno da ga morate odložiti i zatvoriti na neko vrijeme, jer je nepodnošljiva istina, brutalnost i bliskost kojom je pisan. Dezorganiziran, temperamentan, emotivno visoko rafiniran, a tako prirodan tijek srca je ono čim je Marina vođena u pričanju ove priče. Koja se zapravo i ne priča, nego se kao klupko raspetljava pred našim očima, koja ječi kao prazna limenka na vjetrovitoj ulici i ostavlja neizmjerno dubok utisak. Mlada književnica ponikla u sredini u kojoj je i žena, ali i žensko pismo na svojevrsnim egzistencijalnim i kulturnim marginama, svojim je neospornim talentom utabala stazu za svoje pripovjedački-lirsko klupko i budućnost među onima koji su zaista toliko umješni s riječima da samo poželite da nikad ne prestanu pisati…
www.tomislavnews.com
