‘To su užegla ulja, a nerijetko naiđemo i na kvazi ekstra djevičanske boce u kojima je maslinovo ulje pomiješano s biljnim’, tvrdi Fistonić
Građani se varaju ako misle da je svako maslinovo ulje kupljeno u trgovini uistinu ekstra djevičansko i da je dobro za njihovo zdravlje. Dapače, uvjeravam vas da je u dućanima tek svaka peta boca, ako u obzir uzmemo različite proizvođače, ispravna, dok su ostale smeće − kaže nam Nedjeljko Fistonić, ugledni dalmatinski maslinar, predsjednik Udruge “Paićuša” iz Piska, te organizator manifestacije “Povenjak”, na kojoj se svake godine analiziraju i ocjenjuju maslinova ulja domaćih proizvođača.
Fistonić je za “Slobodnu” progovorio o katastrofalnom stanju na tržištu maslinovih ulja, s naglaskom na proizvode koje na svojim policama nude veliki trgovački lanci i koji, zapravo, najčešće i dolaze na stolove naivnih konzumenata. Umjesto kapljica čistoga zdravlja, kako nas mame reklamni slogani, u tijelo najčešće tako unosimo perokside koji mogu oštetiti sluznicu crijeva i jetru, te prouzročiti ozbiljne bolesti.
O tome, međutim, nitko ne govori, kontrola kvalitete ponuđenih maslinovih ulja je nikakva, a građani, jer dosad nisu imali razloga sumnjati, često povjeruju svemu što piše na etiketama.
Lažno reklamiranje
− Ulja u trgovinama redom se lažno reklamiraju kao da su vrhunska, pa je tako i na našem posljednjem “Povenjaku”, na kojemu su stručnjaci iz splitskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u posebnoj kategoriji ocjenjivali upravo ulja uzeta iz trgovina, zaključeno kako za 2013. godinu samo “Zvijezdino” ulje zadovoljava kriterije potrebne da bi bilo ekstra djevičansko − objašnjava Fistonić.
Da ne biste pomislili kako se ovim istraživanjem podilazi zagrebačkoj uljari kao najvećem hrvatskom “igraču” na tržištu maslinovih ulja, Fistonić je pojasnio kako je prošle godine u ovoj kategoriji slavila splitska tvrtka “Trenton”, što znači da ne ovisi sve samo o trudu proizvođača, nego i o berbi. Fistonićev zaključak je, međutim, isti: ulja iz trgovine su, bez obzira što jedne sezone iskoči jedan, a iduće drugi proizvođač, uglavnom opasno smeće.
Nakon afere s mlijekom, resorni ministar Jakovina morat će se
pozabaviti i maslinovim uljem /Jakov Prkić / Cropix
S uljima testiranima izravno od maslinara situacija je, naravno, oprečna, pa je 50 posto sudionika ovogodišnjeg “Povenjaka” dobilo zlatne medalje, što znači da su im ulja dobila više od 90 bodova, no u trgovinama, na okićenim policama, prevladavaju čisti mrak i otrov.
I dok u Ministarstvu poljoprivrede šute jer, baš kao i na početku aktualne mliječne afere, nemaju pojma što im se u resoru događa, maslinari se znamenuju.
− To su ulja s velikim manama, pri čemu se ističu upaljenost i užeglost, a nerijetko naiđemo i na kvazi ekstra djevičanske boce u kojima je maslinovo ulje pomiješano s biljnim. Tijekom posljednje analize naprosto smo ostali šokirani kada smo shvatili što se sve prodaje pod etiketom vrhunskog maslinova ulja. Sve će vam biti jasno kad kažem da 40 posto uzoraka nije dobilo ni jedan jedini bod − upozorava Fistonić.
Upaljeno i užeglo maslinovo ulje, slažu se i liječnici, opasno je za zdravlje. Njegova konzumacija može dovesti do oštećenja jetre i crijevne sluznice, a najgore je što velika većina građana uopće nije u stanju razlikovati vrhunsko od pokvarenog maslinova ulja. Stoga odgovornost proizvođača i jest golema.
Pogodovanje uvoznom lobiju
Zlatka Knezović, voditeljica Odjela za kemijsko ispitivanje hrane pri splitskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo, osobno je kušala sva maslinova ulja s posljednjega “Povenjaka”, te nam je potvrdila kako je sadržaj većine boca uzetih iz trgovine bio daleko od tražene kvalitete.
− Svi uzorci, a ukupno ih je bilo devet, bili su pod šiframa, pa o imenima proizvođača ne mogu govoriti, no činjenica je da je samo jedno ulje bilo ekstra djevičansko (poslije će se ispostaviti da je to “Zvijezdino” ulje, op.a.), iako su se sva takvima deklarirala. Dva su ulja, ajmo to tako reći, bila pristojna, dok su ostala bila na samoj granici lampante ulja, što znači da nisu preporučljiva za ljudsku prehranu − otkriva Knezović.
Ne treba, naravno, paničariti, no i naši sugovornici se slažu kako ljude valja upozoriti da dobro prouče deklaracije prije nego se odluče za kupnju. A i tada, na žalost, neće biti sigurni u istinitost navedenoga jer postojeći Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane ostavlja previše slobode proizvođačima i trgovcima.
Nama stoga nema druge nego pozvati ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu da se i u ovom slučaju oglasi, te da građanima što prije otkrije koja su to ulja koja ne bismo smjeli konzumirati.
− Nemamo se što lagati, svi pravilnici vezani uz hranu napisani su tako da pogoduju uvoznim lobijima, pa je tako i s maslinovim uljem. Nitko pri tome ne vodi računa da konačni proizvod, a govorimo, ne zaboravimo, o hrani, može biti štetan i opasan. Mi kao udruga nismo, na žalost, ovlašteni prozivati one čija su ulja loša i nejestiva, ali zato možemo istaknuti proizvođače koji uistinu imaju vrhunsku kvalitetu, a to je za ovu godinu “Zvijezdino” ulje − napominje Fistonić.
Kakvoća uvoza, uz način čuvanja, osnovni je problem i za Zlatku Knezović. Kontrole su, pri tome, nikakve. Dok im narod truju − i to mlijekom i maslinovim uljem, proizvodima koji bi trebali biti jamstvo zdravog života − inspektori Ministarstva poljoprivrede planduju.
− Istina je da naši zakoni predviđaju kako svaki prehrambeni proizvod prije izlaska na tržište mora dobiti certifikat o zdravstvenoj ispravnosti. No, ovi slučajevi najbolje pokazuju kako se proizvođače slabo kontrolira, te kako oni imaju način da propise zaobiđu. Bojim se, međutim, da će nam s ulaskom u Europsku uniju biti još i gore.
Sadašnji Pravilnik, naime, dopušta da na nekom artiklu bude navedeno samo tko ga stavlja na tržište, a ne i gdje je stvarno proizveden, pa će kada uđemo u EU na svim artiklima pisati da su na tržište stavljeni u Europskoj uniji i više nećemo ni približno znati odakle neki proizvod uistinu dolazi − zaključuje Knezović.
Vinko VUKOVIĆ
Zaboravite na običaje
Naši sugovornici se slažu da je veliki problem i u potrošačima kojima su draža ulja spravljena na tradicionalni način, iz maslina potoćanih u moru i zgnječenih u prastarim prešama.
− Može zvučati kontradiktorno, ali potrošači traže loša ulja. Oni ih, istina, nazivaju starinskima, ali to su u konačnici loša ulja. Problem je što se mnogi ne žele educirati jer je upravo edukacija jedini način razlikovanja vrhunskih od loših, odnosno štetnih ulja. Laiku je, naime, nemoguće prepoznati je li ga nakon konzumacije ulja u grlu peče od njegove upaljenosti ili pikantnosti. Zato je potrebna edukacija jer samo vrhunsko maslinovo ulje je zdravo ulje. A bapske priče prema kojima ćete ekstra djevičansko ulje prepoznati po tome što će se u hladnjaku zalediti, slobodno zaboravite, one nemaju veze s istinom − tvrdi Zlatka Knezović.
Trećinu kvalitete (od)nosi uljara
Nedjeljko Fistonić tvrdi kako je država glavna kočnica razvoja maslinarstva u Hrvatskoj jer, kako kaže, potiče nekontrolirani uvoz smeća. Drugi faktor zaostajanja u razvoju, prema njegovu mišljenju, jest tradicija, a treći uljare.
− Hrvatsko maslinarstvo posljednjih je godina učinilo velike korake prema naprijed, ali to ne znači da se ne može i bolje. Država bi trebala napokon shvatiti kakav maslinarski potencijal naše podneblje krije, a maslinari prihvatiti nove tehnologije prerade i okaniti se starih recepata poput držanja maslina u moru. Nestručnost osoblja u uljarama poseban je problem, a ljudi i ne znaju da svaka uljara u konačnoj kvaliteti ulja sudjeluje s trideset posto. I najbolje ulje, iz najboljeg maslinika, u lošoj uljari se pokvari − napominje Fistonić.
Inspektori se odmaraju
S državnim inspektorima u srijedu nismo imali sreće. Pokušali smo, naime, doznati zbog čega su trgovine diljem Hrvatske pune maslinova ulja sumnjiva podrijetla i još sumnjivije kvalitete, no dalje od uzaludnih poziva nismo stigli. Na telefon Državnog inspektorata u Zagrebu nitko se nije javljao, dok smo u splitskoj područnoj jedinici te ustanove ljubazno obaviješteni kako su svi djelatnici Odsjeka za nadzor u prometu roba i usluga u 14 sati napustili urede. Završilo im, kažu, radno vrijeme.
U Nastavnom zavodu za javno zdravstvo rečeno nam je, pak, kako su analizu koja je i povod našem tekstu radili za privatnoga naručitelja, te kako o tome nisu dužni obavijestiti Državni inspektorat. Inspektori, međutim, na teren mogu izići i bez da postoji službena prijava, no oni, očito je, to ne čine.SD/TN