Župa Šuica u Duvanjskom dekanatu ove godine proslavlja 150-tu obljetnicu osnivanje Župe. Središnje slavlje upriličit će se 10.kolovoza, a u tijeku su pripreme za svetkovinu Svetog Ante, zaštitnika Šuičke župe.
Razloga za razgovor s fra Matom Logarom, župnikom Župe Šuica , ima više, a nama su povod značajna obljetnica Župe i skora svetkovina Sv. Ante
Fra Mate, vjerujem da su pri kraju pripreme za proslavu značajne obljetnice, 150 godina od utemeljenja Župe Šuica. Kakav je program proslave 150 obljetnice Župe, a kakav svetkovine Sv. Ante? Tko će predslaviti svečano misno slavlje na Svetog Antu u Šuici, a tko na obljetnicu Župe?
Dopustite na početku da naglasim da se župa zove Šuica, a često se čuje i piše, a eto i Vi kažete Šujica. Župa Šuica se službeno tako zvala od kada postoji. Pri tome ne ulazim u raspravu o imenu mjesta, samo konstatiram činjenicu.
Proslava 150-te godišnjice župe i proslava zaštitnika župe, sv. Ante, neće biti istovremeno. Sv. Ante se slavi kao i svake godine 13. lipnja i tu će na glavnoj svetoj misi propovijedati fra Ljudevit Lasta. Za svetkovinu ćemo se pripremati devetnicom na kojoj će propovijedati različiti svećenici i pjevati više različitih zborova.
Proslava godišnjice župe bit će 10. kolovoza, a propovijedat će mjesni biskup dr. Ratko Perić.
Na sam dan proslave , nakon svete mise, bit će ručak za sve župljane i goste, uz zabavni program. Detaljnije o tome nadam se predstavit bliže proslavi.
Za tu proslavu ćemo se pripremiti duhovno trodnevnicom i prigodnim programom, jer to nije samo duhovni nego i društveni događaj , budući da je Župa nadživjela sve druge institucije, uključujući i više država. Prije podne, 9. kolovoza, trčat će se već tradicionalni Šuički polu-maraton, a poslije podne će biti predstavljanje monografije o Župi koja je u izradi i do tada će biti gotova. Kroz tu monografiju namjeravamo predstaviti prošlost i sadašnjost ove Župe, a bit će oblikovana tako da može biti prigodan dar mještana nekome koga žele upoznati s prošlošću i sadašnjosti svoga zavičaja, ili uspomena iseljenim Šuičanima kojih je doista mnogo. Na monografiji je radilo više ljudi iz same Šuice, kao i nekoliko ljudi koji nisu odavde, ali su bili spremni dati svoj doprinos. O tome bih također nešto više rekao kada bude gotovo.
Fra Mate, recite nam kratko o povijesti Župe: od kada datiraju Matice Župe, kada je sagrađena prva crkva u Šuici, kojoj župi je pripadala Šuica do osamostaljenja?
Matice župe se vode od njezinog osnivanja 1864. godine i dobro su očuvane i uredne. Kada govorimo o prvoj crkvi, možemo to govoriti samo uvjetno. Naime, arheologija potvrđuje da je ovdje kršćanstvo bilo prisutno i prije dolaska hrvatskih plemena. Imali su svoja mjesta bogoštovlja. Kada govorimo o samostalnoj župi, prva je župna crkva sagrađena 1872. godine. Porušena je 1969. kada je građena sadašnja. Župni stan je prvi put izgrađen 1864. godine, a novi 1931. Budući da je nakon zadnjeg rata temeljito obnovljen, teško se može vidjeti da ima toliko godina… Župa se odvojila od župe Duvno.
A kakvo je stanje sa živom crkvom u Šuici: koliko duša sada ima Župa, koliko ima staračkih domaćinstava i domaćinstava s jednim članom?
Ono što vrijedi za cijeli duvanjski kraj vrijedi i za Šuicu. Vidi se desetkovanost mlade i srednje generacije, posebno onih 20-45 godina života. Mnogi odu na studij i više se ne vrate, ponovno se odseljavaju čitave mlade obitelji. Jednostavno nije dobro. Ekonomska kriza nagriza sva područja života. To naravno da nosi kao posljedicu starenje ukupnog pučanstva. Ipak, naša su sela još uvijek solidarna, ljudi se poznaju i pomažu, tako da još uvijek nije velik broj onih koji su prepušteni sami sebi. Župa ukupno ima nešto manje od 1300 župljana.
Iako ste tek desetak mjeseci župnik u Šuici, možete li reći kakvi su vjernicu Šuičani, pohađaju li redovito svete mise, kako se odnose prema crkvi, prema svećenicima?
Pohađanje svete mise je relativno dobro, iako uvijek može bolje. Kakvi su vjernici? Na to se pitanje ne usuđujem odgovoriti, to zna svačija savjest, ovisi od pojedinca do pojedinca. Prema svećenicima, kapelanu fra Alojziju i meni, se odnose uredno i s poštovanjem, vrlo srdačno. To vrijedi i za one koji ne idu u crkvu. Naravno da ima i one neke vrste ogovaranja koja prati svaki svećenički rad, ali ja to nekako doživljavam kao dio našega hercegovačkog folklora. Ipak, poštovanje i ljubav koju mnogi iskazuju na različite načine, ja kao čovjek nikako ne bih mogao zaslužiti sam po sebi. Oni su rezultat rada generacija fratara i svećenika prije mene i poštovanja prema svetom redu. Na tome samo mogu biti zahvalan i nadati se da neću razoriti ono što su sa toliko truda stvorili ljudi prije mene. Povjerenje se dugo stvara, a u trenutku gubi. Inače, među fratrima se o ovoj župi i župljanima redovito govori vrlo pohvalno.
{gallery}logara-mate{/gallery}
Mnogo je Šuičana iseljenih, koliko često dolaze u zavičaj i imaju li običaj svratiti do župnika?
Jest, iseljenih Šuičana je mnogo. Neki dolaze često, neki rijetko, ali načelno bi se moglo reći da osjećaju veliku privrženost rodnom kraju. Nije ni čudno. Ovdje je doista prekrasan krajolik i mnogo dobrih ljudi. Ne vjerujem da je itko bio sretan što mora otići, ali životne nas okolnosti vode u različite dijelove svijeta. Mnogi od iseljenih su velikodušno pomagali sve akcije i u selu i oko crkve, a čine to i danas.
Fra Mate, rođeni ste u Sovićima, službovali na Humcu, u Drinovcima… Možete li usporediti vjerski život i inače život u ovim župama, ima li razlike, iako su ove župe malo udaljene jedna od druge i sve su u istoj , Mostarsko-duvanjskoj biskupiji?
Ima razlika. Humac je velika župa koja obuhvaća i grad Ljubuški, a Drinovci i Šuica su ipak manje sredine. Nije tajna da je u seoskim sredinama tradicionalna vjera jača. Ali ima velikih problema na razini osobne vjere. U Ljubuškom sam upoznao mnogo ljudi, i to mladih, koji svoju vjeru doživljavaju jako osobno, trude se oko izgrađivanja sebe kao kršćana iako bi ih na prvi pogled „otpisali“ kao nezainteresirane za vjeru. Ali ima i primjetan broj onih koji su protuvjerski raspoloženi. Za to smo ponekad krivi i mi svećenici koji naprečac sudimo i rano ljude otpišemo ako nam se iz nekog razloga ne dopadaju. U selima je znatno manje iskazivanja toga protu-vjerskog raspoloženja. Ali pitanje je koliko je to realna slika. Kad mladi ljudi odu sa sela u grad, često žive puno udaljenije od vjere nego oni rođeni u gradu, što pokazuje da je vjera ostala tradicija, ali nikad nije postala nešto njihovo. Opet, u Drinovcima sam upoznao puno mladih ljudi čija me plemenitost doista oduševila i vjerujem da će postati kršćani za koje ću sa ponosom nekad u budućnosti reći da sam ih učio vjeronauk ili da su bili kod mene na Frami. To ohrabruje. Ima naravno i drugačijih primjera. O tome bi se moglo puno govoriti, ali ne mogu dati konkretan odgovor u smislu da je negdje bolje, a negdje lošije. Ima samo boljih i lošijih ljudi, ne mjesta. Potpuno iskreno kažem da mi je bilo lijepo gdje god sam bio i da su ljudi prema meni bili bolji nego što zaslužujem.
Fra Mate, ako dopustite, nekoliko osobnih pitanja: kako mladi čovjek, svećenik, provodi vrijeme u Šuici, dosađujete li se ili ste pretrpani poslom?
Hvala Bogu, ne dosađujem se. Mnogo je posla oko obljetnice župe. Uz redovite župne obveze, vodim i Framu i vojni sam kapelan, pa dio vremena provodim u vojarni u Livnu. Molitva i čitanje su preduvjeti da svećenik uopće može „funkcionirati“, ali moglo bi i trebalo tu i više. Od slobodnog vremena, ponekad šećem sa psima, gledam TV, dio vremena potrošim i na „fejsu“… Imam i zdravstvenih problema u obitelji , pa moram češće do svojih… Sve je to uvjetovalo da sam čak pomalo i zapustio temeljitije upoznavanje Župe i župljana. Nadam se da ću to nadoknaditi nakon što prođu obveze oko monografije i proslave godišnjice.
Imam prigodu čitati vaše zanimljive zapise, a vrlo lijepo su pisali i pišu i Vaša dva prethodnika u Šuici, fra Franjo i fra Ljudevit, pa me zanima koliko je Šuica inspirativna u literarnom smislu?
Nisam baš pjesnička duša. Volim ponekad napisati neki članak, ali u zadnje vrijeme nisam baš tu aktivan. Pomalo sam razočaran općim stanjem, a bilo kakav oblik kritičnosti se često doživi kao nešto osobno i napadački. Ako se s nekim ne slažem, ili ako nekoga kritiziram, ne znači da sam neprijatelj, ili da mi taj nije drag kao čovjek – barem je tako u mojoj zamisli. No, kako u stvarnosti funkcionira malo drugačije – radije se bavim svojim malim dijelom svemira.
Aktivni ste i na društvenim mrežama, pa recite svoje mišljenje o tim novim sredstvima komuniciranja?
Tko može reći je li nož dobar ili loš? Možete s njim narezati kruh, a možete nekom prerezati vrat… Ljudi se boje nečega novoga, a istina je da to novo može biti zloupotrijebljeno. Starija generacija tek sada otkriva te društvene mreže. Imao sam profil na „fejsu“ prije nego sam postao svećenik i kad većina u Hercegovini nije znala što je to, i danas ga imam. I nije mi žao, iako je često izazivalo nesporazume. Neke od meni najdražih duhovnih razgovora sam imao preko fejsa, tako sam dogovorio ispovjedi s nekima koji se godinama nisu ispovjedili, ljudi tu imaju prilike pitati što možda nikada ne bi pitali svećenika, ponekad sam nekoga opomenuo…
Osim toga, služi mi i da iznesem svoj pogled na „prirodu i društvo“. Ako nešto želim reći o politici ili društvenim pojavama, mislim da je poštenije da to napišem tamo, nego da svetu misu zloupotrijebim za nametanje svoga mišljenja i svjetonazora. Propovijedanje je u službi navještaja i tumačenja Riječi Božje. Ponekad se može dogoditi da se svećenik malo zaboravi pa svoje ideje pokušava „prodati“ kao isključivo kršćanske ili isključivo evanđeoske. Kada se to govori sa propovjedaonice, što bi trebao vjernik koji sluša, a ne slaže se? A ima primjera za jako opravdano neslaganje. Zato ima razlike između onoga što kao svećenik kažem na misi, i između onoga što neformalno napišem. Ne u smislu suprotnosti. Recimo, nije prigoda da u Crkvi iznosim svoje mišljenje o Putinu i Orbanu, ali zašto ga ne bi izrekao negdje drugdje gdje je to samo moje mišljenje, koje se može raspravljati?
Ovako se dobije povratna informacija, komentar, kritika, pa i uvreda… Kad čujem kritike i uvrede na račun ljudi sto puta boljih i plemenitijih od mene, zašto bih ja bio zaštićen? Ne bojim se te vrste sučeljavanja. Ponekad iskoristim i prigodu da nešto poručim onima koji su zadnji put u crkvi bili kod prve pričesti, a iz nekog razloga imaju svećenika za prijatelja na društvenim mrežama. Istina, bilo je tamo i mojih pogrešaka i uludo potrošenog vremena, ali svega toga je bilo i prije interneta.
Na kraju, uputite poruku Vašim župljanima, pa svima onima koji imaju nakanu ili zavjet doći na svetkovinu sv. Ante u Šuici, a posebnu poruku čitateljicama i čitateljima našega Portala Tomislavnews.com?
Kaže prorok Amos: „Objavljeno ti je čovječe što je dobro, što Gospodin, Bog tvoj, traži od tebe: Milosrđe ljubiti, pravdu činiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi!“ Čudno je ovo vrijeme. Lako se zaboravi i na pravdu i na milosrđe i na Boga, pa čak i na čovjeka. Ne dopustite da vam se to dogodi. Što vrijedi čovjeku ako sav svijet dobije, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi?
—————————————————————-
Kratki životopis fra Mate Logare: Iz Sovića, srednju školu i sjemenište pohađao na Humcu, studij u Zagrebu, đakonsku godinu u New Yorku, kao svećenik bio na službi na Humcu, u Drinovcima i Šuici, vodio emisiju na Radio Ljubuškom, povremeno pisao kolumne na različitim portalima.
—————————————————————-
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: privatni album fra Mate