IN MemoriamTG Vijesti

OPROŠTAJ I SJEĆANJE: ANA – ANICA TADIĆ rođ. ĆAVAR (Ćavarov Stan – Tomislavgrad, 26. 9. 1954. – Mostar, 23. 6. 2021.)

4.42KPregleda

Draga moja mama – mater Ane – Anice!
Na kraju tvojega životnog putovanja u 67-oj godini rastajem se od tebe čije je tijelo položeno u obiteljsku grobnicu na Kolu 24. lipnja 2021. u kojemu si proživjela cijeli svoj životni vijek, podižući obitelj i radeći uz veliki napor s mužem Ilom – Ilijom.

Kažu da s odlaskom roditelja umire dio onih koje su voljeli i za koje su živjeli. Rođena si na Ćavarovu Stanu u obitelji Ante Ćavara i Milke rođ. Jurčević 26. rujna 1954. dok se nakon djetinjstva i djevojaštva udaješ već sa 17 i pol godina 1972. i mene rađaš. Nesebično se žrtvuješ za obitelj zajedno s mužem često izložena teretu, a nerijetko i neshvaćena od najbližih.
Hvala ti za svaku žrtvu koju si za mene nesebično podnijela, za brigu i što si me pratila kroz cijeli život potporom na putu u zvanju. U prvom redu svojom molitvom kojom si ispunjala dane i pratila moje životne korake, radujući se svakom mojem napretku i uspjehu. Na osobit način svojim majčinskim blagoslovom kod proslave Mlade mise 2000. godine. Najdraži dar bila ti je krunica, koju katkad nisi za sebe ni zadržavala nego bi je darivala drugima.
Kad sam te za boravka u bolnici u Livnu i Mostaru pitao je li ti dosadno, govorila si da pomalo jest ali vrijeme kratiš molitvom u koju mene posebno uključuješ. Upravo sam od tebe uz župni vjeronauk učio moliti u dječjoj dobi kod zajedničke obiteljske molitve. To si radije činila nego da bi prepričavala o drugima i ogovarala.
Hvala ti što si mi davala majčinsku potporu osobito 2003. – prije 18 godina – kad mi je bilo najteže za bolničkog boravka u Posušju, Mostaru i Zagrebu, dok sam se nalazio na rubu života i smrti. Svaki put kad bi se čuli najprije si upitala kako sam, dok nikomu nisi željela biti na teret svojim željama i prohtjevima pa makar se radilo i oko tvojega osobnoga zdravlja.
Prvi karcinom uspjela si pobijediti i uspješno se vratiti u svakodnevni život. Ali drugi je bio prejak i brz za tvoje već oslabljeno tijelo i načeto zdravlje. Nisi me željela opterećivati i da ti dolazim u bolnički posjet nalazeći izliku u corona virusu nego radije kad se vratiš doma, jer si se nadala da ćeš i po drugi put pobijediti ovu opaku i podmuklu bolest ali si ovaj put nažalost izgubila bitku.
Sama si zatražila u mostarskoj bolnici da ti se podijeli sakrament bolesničkog pomazanja, pri svijesti i bez straha predana u volju Božju i pomirena za skori susret s Njim. Nisam duže vremena kod posjeta mogao biti uz tebe jer su ti bolničke sestre stavile masku za kisik i vozile te na intenzivnu njegu za bolju skrb.
Stisnuo sam ti ruku i stavio znak križa na čelo. Od tebe sam se oprostio s riječima: „Drži se mater, dobro će biti i do viđenja, makar bilo i u vječnosti.“ Uputila si svima pozdrave uvjerena da ćemo se ponovno i uskoro vidjeti, što se nažalost nije obistinilo.
Hvala ti na svakoj majčinskoj ohrabrujućoj riječi, skrbi i brizi. Oprosti zbog svake neuzvraćene ljubavi i što je moja zauzetost oko rada na opsežnim projektima počesto bila razlogom neposjećivanja i nedovoljnog iskazivanja dužne sinovljeve zahvalnosti, kao i u vrijeme pandemije corona virusa sa savjetom nadležnih da se izbjegava druženje osobito sa starijima. Znam da ćeš me i u vječnosti pratiti svojim molitvama pred Svevišnjim. Jer svoju si kršćansku vjeru i pripadnost Katoličkoj Crkvi uvijek svjedočila pred drugima i živjela, te u nadi, smireno i predano prešla u vječnost.
Mater moja, pođi ususret Kristu uskrslom i do viđenja u vječnosti! A znaj da će te pratiti moja molitva i da ćemo biti duhovno povezani. Počivaj u miru Božjemu uz svoga životnog suputnika Ilu.

Tvoj zahvalni sin, fra Mate Tadić

www.tomislavnews.com