U novijoj hrvatskoj povijesti jedino su branitelji znali kako ostvariti hrvatski san. Mnogi su umrli izvršavajući svoj sveti zadatak. Njihova smrt nosi tugu i nikada ne smije biti zaboravljena.
Postali su pobjednička vojska, koju su u miru porazili hrvatska nesloga i nemilosrdna borba političara za spas fotelja. Danas ponovno moraju uzeti sudbinu u svoje ruke kako bi zaštitili svoju obitelj. Ako politika uspije u nakanama razjedinjenja branitelja, uzaludna će biti njihova žrtva koju su podnijeli za svoj narod.
Nakon prošlogodišnjih optužbi SDA, da su hrvatski branitelji u Livnu ubijali, protjerivali i zatvarali muslimane u logore i namjernog prešućivanja HDZ BiH za ove optužbe, kao i njihova pokušaja da u Povjerenstvo za branitelje Općinskog vijeća Livno postavi „svoga čovjeka“ Muju Sitnića iz SDA, umjesto Ivice Kasala hrvatskog branitelja, te skidanja sa sedamnaeste sjednice Općinskog vijeća Livno (03.07.2014.) točku dnevnog reda na kojoj se trebalo raspravljati o teškom položaju braniteljske populacije u Livnu, postavlja se pitanje: za koga su branitelji podnijeli svoju žrtvu, za koga su i čije ideale dali svoje živote?
Svatko od nas, a posebno HDZ BiH mora se zapitati što čini kako njihova žrtva ne bi bila uzaludna. Politika HDZ BiH je pogubna za hrvatske branitelje. Ona zatire prava branitelja i ne želi o njima raspravljati, jer bi tada došla u pitanje njihova „ljubav“ sa SDA. Odnos „stožerne hrvatske stranke“ prema braniteljima isti je, ako ne i opasniji od onoga što čini Helez Zukan. Osobni interesi, fotelje, nepotizam, korupcija i kriminal način su vladanja političkih elita u BiH, pa tako i „stožerne hrvatske stranke“. Arapska poslovica kaže: Ako izgubite prošlost, izgubili ste sebe”! HDZ BiH mora preispitati svoj odnos prema braniteljima i objasniti kome služe njihovi vijećnici: braniteljima i hrvatskom narodu ili SDA i onima koji nas optužuju za teške ratne zločine u Livnu i BiH?
Biti čovjek znači služiti i davati, ljubiti i biti ljubljen. Kada se čovjek otuđi od samoga sebe, javlja se njegova želja gospodarenja stvarima kako bi sebi što više prigrabio. To vrijedi za sve, a posebno pohlepne i ohole političare. Pohlepa i oholost prag su koji političari moraju preskočiti ako žele pomoći braniteljima. Čovjek ima mogućnost dolaziti do određenih spoznaja, pa tako i spoznaje u kakvim uvjetima žive branitelji, ali je očito, kako političari ne žele osluškivati i saznati probleme branitelja, jer bi tada morali priznati pogrešku koju su učinili braniteljima.
Velika količina nepotizma i upošljavanja rodbine političara i stranačke vojske poslušnika, stvara nepovjerenje branitelja prema vlasti. Branitelji nikada nisu bili u težoj situaciji. Kao što su u ratu vodili bitke, tako i danas vode bitke za spas svojih obitelji. Političari i vijećnici nisu sposobni odrediti crtu razgraničenja koja se proteže između njih samih i branitelja, jer kako drugačije objasniti obećanja koja se nikada ne ostvaruju, a na vijeću donose odluke koje nisu u interesu branitelja.
Političari šute! Šutnja je njihovo ubojito oružje, iako su riječi najvažnija čovjekova dostignuća. Najlakše je šutjeti i čuvati svoju poziciju, ali tada branitelji ne bi imali jednake šanse s onima koji zapošljavaju svoju rodbinu, dezertere i stranačku vojsku, kao i s onima koji nas optužuju za ubijanja, protjerivanja i zatvaranja u logore. Dosta je bilo šutnje! Ja neću šutjeti, jer na to nisam spreman! Nema ništa gorega od toga, kada se netko ponaša kao da drugi ne postoje. Tako se ponašaju mnogi vijećnici koji samo šute i ne čuju vapaj poniženih branitelja.
Nesposobnost i nemoral mjerilo su uspjeha političara, koji prstom upiru u druge zbog onoga što sami čine, a onoga tko im se suprotstavi napadaju. Hrvatska politika u BiH luta i nema jasan stav oko važnih pitanja, a posebno kada su u pitanju branitelji. Hrvatske političke elite dodvoravaju se međunarodnoj zajednici, Bošnjacima i Srbima, a branitelje besramno lažu i ponižavaju.
Ovakvo naše sluganstvo dno je moralnosti, gdje hdz-ovi vijećnici imaju svoju ulogu u velikoj igri zla prema braniteljima. Naša nesposobnost stvaranja međusobnog povjerenja produbljuje naše podjele. Je li netko od hdz-ovih vijećnika doživio osjećaj krivnje za zlo koje čini braniteljima? Za ovakvo stanje postoji pojedinačna, ali i zajednička odgovornost koja se ogleda u djelovanju HDZ BiH.
U ratu je postojala ljubav prema braniteljima, a nakon rata postali su teret vlasti. Branitelji sumnjaju u dobre namjere političara koji pokazuju brigu samo za sebe i svoju obitelj. Vlastita korist, briga i razmišljanje o samome sebi na prvom je mjestu većini političara. Umjesto ljubavi, zahvale i poistovjećivanja s braniteljima, branitelji su naišli na zaborav i nerazumijevanje od strane vlasti, a zlonamjernost i sebičnost političara učinili su nepovjerenje branitelja prema vlasti. Političari su najgrlatiji uoči izbora kada su im puna usta branitelja. Sve političke stranke obećavaju riješiti probleme branitelja, ali niti jedna nije izradila program njihova zbrinjavanja.
Hrvatske političke elite, a prije svega HDZ BiH kao „stožerna hrvatska stranka“ nisu izvršile svoj zadatak prema braniteljima, kao što su branitelji izvršili svoj zadatak ne pitajući za cijenu izvršenja zadanog cilja. Ukoliko se ne promijeni odnos vlasti prema braniteljima i ne prijeđe s riječi na djela, situacija može izmaknuti kontroli. Na kraju želim podsjetiti HDZ BiH na izjavu generala Ante Gotovine nakon oslobađajuće presude u Haagu: “Našao sam put do svoje kuće“! Kada će Klub vijećnika HDZ BiH u Općinskom vijeću Livno na čelu s Draškom Dalićem moći reći: „Našli smo put do svojih branitelja“.
Livno, 07. srpnja 2014. Neovisni vijećnik Jakov Perković Livno
