ZNAM DA ME NE VOLIŠ
Znam.
Rekle su mi tvoje ruke
obrasle ko bršljani oko moga vrata.
Rekla si to obješena o meni
kao na omči da visiš.
Ne voliš me.
Znam.
Rekle su mi tvoje usne,
što moje takle nisu,
šapatima na uho.
U ušnoj šupljini još odzvanja : Zbogom, zbogom !
Ne voliš me.
Znam.
Rekle su mi oči tvoje
samilosnim pogledom kroz suze.
Tako ogromne suze,
što iskapaše kao vosak
iz pregrijane svijeće
što nam se utrnu.
Ne voliš me.
Znam.
Rekla mi je boja tvog glasa
i težina tvojih riječi
što se srušila kao sjekira na rastanku,
da pokida niti kojima sam privezao
tvoje srce za svoj mol:
-Nemoj biti od onih
što zaboravljaju,
obećaju da će se javljati,
a nikad se ne jave.
Rekla si baš to.
Znam da me ne voliš.
Znam.
Šutiš i tako umanjuješ svoju bol.
Autor: Ante Miškić – Vabec
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija