DOS iz Tomislavgrada stoji iza svih navoda izrečenih u pismu i svima nudi da razmisle o navedenim činjenicama
Dobili smo dopis našeg simpatizera, koji je iznio svoj stav iz svog pogleda, na obilježavanje Dana Brigade Kralj Tomislav. DOS stoji iza svih navoda izrečenih u pismu i svima nudi da razmisle o navedenim činjenicama:
Očekivalo se da veličanstvenu povorku za Dan Brigade Kralj Tomislav predvode njezini ratni zapovjednici, ljudi iz stožera, zapovjednici bojni, satnija, časnici i dočasnici, svi silni vojnici koji su ponosni na svoj ratni put i kojima je bila čast da su bili pripadnici jedne takve brigade, kad ono, na čelu kolone/ brigade ljudi koji nemaju nikakve veze niti s brigadom niti s ratom. Nema ljudi, nema vojnika, nema. I što je još čudnije, na čelu brigade gosp. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i sva sila HDZ-ovaca, kako vole reći sa svih razina.
Moram priznati da me u tom trenutku bio sram svih mojih neprospavanih noći na svim mogućim čukama, svih mojih bolesti, preboljenih i ne preboljenih, pa usudio bih se reći i moje pripadnosti HVO-u. Na svetoj misi ista stvar, kao da se moli za HDZ, a ne za poginule i nestale pripadnike brigade. Pa, ima li itko pametan da političarima kaže da
njima nije uvijek mjesto u prvome redu. Pa zar im ne bi bila čast da su ustupili prvo mjesto materi i ćaći ili djetetu poginulog pripadnika brigade, pa makar se na taj način u crkvi „ponizili“ i prepustili to mjesto nakratko onome koji to zaslužuje i kome to mjesto pripada, kako zbog žrtve koju je podnio tako i zbog toga što se svaki dan moli Bogu i
njegova molitva će biti uslišanija za sve nas. Zahvaljujem fra Petru, koji na svetoj misi nije upao u napast da ga zabljesne bitnost i visina političara u prvom redu, pa je misa bila misa.
Sama medijska prezentacija događaja me još više ojadila. Svi mediji prenose samo slike političara, svaki njihov korak, svaku njihovu gestu. To ne razumijem.
Ranijih godina se poslije svete mise organizirao i svojevrsni dernek, gdje se besplatno jelo i pilo, gdje su se vidale ratne rane u potocima pive i masnih kobasica, gdje se znalo prigovoriti bivšem zapovjedniku/političaru i reći mu ono što se trijeznom nije dalo sročiti. Ove godine je i to „podignuto“ na jednu višu kulturološku razinu. Pod krinkom izložbe ratnih fotografija, izbjegnut je standardni dernek, da bi bila napravljena još koja fotografija vrlog predsjednika, gotovo perverzno zainteresiranog za ratna događanja i ratni put brigade.
Moj dobar prijatelj, s kojim mogu razgovarati i o ovim stvarima koje bole, uvjerava me da ne razumijem stvari najbolje. Da je za Tomislavgrad bila čast da su se pojavili najviši predstavnici HDZ-a, da je to znak da se više pozornosti obraća Tomislavgradu i da se u HDZ-u jača pozicija našeg“ kadra. Žao mi bilo i prijatelja. To sam mu rekao i u oči.
Sanjam dan kada će se brigada postrojiti kao nekada, kada se neće trebati skrivati zasluge jednih, a veličati zasluge drugih, kada se neće skrivati činjenice da bi se sakrila nečija djela/nedjela, kada će se napisati monografija utemeljena na stvarnim ljudima i događajima. I misu gdje će u prvome redu sjediti matere, ćaće, djeca poginulih branitelja.
Simpatizer DOS-a/ DOS (Demokratska obiteljska stranka)
