Nema više zamiračine (udvaranja) na sijelima i dernecima, niti na šetnicama (korzo,eh! ), sada je to u kafićima, na fakultetima, u studentskim domovima(sobama), na internetu, FB…
Danas je subota, pa je gužva od svatova i u duvanjskom kraju, ali i u Livnu, Posušju, Rami…Kolone vozila, različitih registracija, marke i boje voze ulicama grada, do crkve i nazad: ponekad do mladoženjine kuće, a češće odmah iz crkve, s vjenčanja, produže do dvorane gdje se održavaju svatovi.
A do svatovske dvorane treba puno vremena, nekada i godine. Mladi se danas najčešće upoznaju i „prohodaju“ na fakultetima, daleko od kuće. Istina, dogode se ljubavi i u srednjoškolskim klupama, ali to su obično one prve, koje se pamte, ali brzo prođu, ako…
A to „ako“ dogodi se ponekad: mladi, neiskusni, zaljubljeni, puni znanja i iskustva s interneta, pa im se omakne, djevojka ostane trudna i što? Pa to nije više sramota, nego roditelji to prihvate “radi Boga, svita i diteta”, nekako se gleda da završe razred, ili da djevojka završi, pri čemu i dalje, s povećim trbuhom, normalno ide na nastavu. Nekada je to bilo nezamislivo: pamtim da su moju kolegicu iz livanjske gimnazije izbacili jer su je profesori (direktor, pa zovnuo razrednika) vidio kako se pred školom ljubi s nekim muškarcem, a nastava traje, pa da je, nedobog, vide kroz prozor i druge, na što bi to sličilo…Ne bijaše to davno, prije 40-tak godina?!
Mladi se danas ljube na svakom mjestu i na sva mjesta, ali ozbiljnije ljubavi započinju na fakultetu, daleko od kuće, daleko od očiju roditelja, posebice susjeda. I najčešće, zajedno žive, studiraju, često i završavaju fakultete, pa ako imaju sreća pa se zaposle, ili su im imućni roditelji, žene se. Nakon vjenčanja nije nužno da žive u istoj kući, stanu, gradu…ako su zaposleni čuvaju posao, jer kažu da je lakše naći supruga nego posao, u čemu ima i istine. Osim toga, oni su se „nazabavljali“ dok su „hodali“ po tri, četiri, nerijetko i desetak godine, pa im i nije baš stalo, nema puste želje.
Evo kako to izgleda danas, doduše, malo iskarikirano, kada duvanjski vječiti student Ića dovodi prvi put u roditeljsku kuću svoju zaručnicu Varaždinku:
Ića: Samo ulazi, ovo je kršćanska kuća, evo, ovo ti je moja bajna obitelj(predstavlja ih, a Renata kaže kratko :Dobra večer, sramežljivo pruža ruku, dugi nalakirani nokti, svi je mjerkaju, zgledaju se..)
Ića: Ajde sada svak od vas neka odmah kaže što misli o Renati, valja, ne valja, fali joj ovo, neću da čujem sutra po selo što ste govorili, sada odmah, sve što imate, recite. Evo, prvo ću ja: zabavljamo se dugo, Renata je završila medicinu, doktorica je, ima auto, vozi, meni je lijepa, a ja, o meni sve znate: zgodan sam, šarmantan, imam bogate roditelje, haha, još studiram, završit ću ako Bog da i eto, odlučili smo se vjenčati, ovde, tamo onde…samo ćemo se hitno vjenčati…eto, sad vi, ne svi odjednom, po starini, evo majko, ti prva reci, ajde, što se skanjivaš, pitaj, vidim da goriš od pitanja
Ruška: Što ja prva, pa Blago je stariji, neka on!
Ića: Majko, žena mora u svemu bit starija, a kad gleda u buduću nevistu, svekrva mora bit prva.
Ruška: Evo, dobro, prvo i prvo, ja ću pravo u oči: je li naša?
Ića: Ja ću odgovorit-nije naša, nego moja! Samo je u komunizmu sve bilo naše, a u kapitalizmu, majko, ako si zaboravila nema više ni socijalizma ni komunizma, pa samo more biti moje ili tvoje, ništa naše zajedničko, pa je Rena moja!
Ruška: Dobro sinko, mislila sam čija je, di si je zamirio?
Ića: Opet ti majko, moja je, a našo sam je u Roku, eto di?
Ruška: je li taj Roko blizi Vinjana Gornji, e išla sam ja na zavit tamo svetom Roku, pa kad svećenik reče: Sveti Roko Gornji i Donji Vinjana naši, moli za nas, ja brate izađo, kad nije moj, nisam tribala ni dolazit. Je li taj Roko , iz koji Vinjana.
Ića: Majko, zaustavi se, Roko je u Zagrebu, to je kafić, birtija klub…
Ruška: Eto brate šta god ja upitam, ti me dočekaš ko da sam luda, eto meni valja, kakva je da je, nek si se ti usrićio, neću ja s njom čorbat nego ti (ljuta, okrene glavu).
Ića: Fala, majko, ta ti je pametna, iskoristila si svoje tri minute! Ajde ćaća, pitaj!
Blago: Je li, curo, ako nije tajna, i ako te ne vriđam, za što ti služe toliki nokti. Lipi su, ali, meni bi…
Ića: Ćaća bolan, šta vam je, stvarno će Rena pomislit da ste malo, ono…
Renata: Ića, pa rekao si im da pitaju, a sada ne daš meni da odgovaram. Nisam ni gluha, ni glupa i nemoj za me ti govorit. Evo, gospodine (Blago se malo naceri…), ovoliki nokti me ne služe nizašto, još mi i smetaju kad štogod radim, ako Vama smeta i ne volite nokte u žena, ja ću ih odrizat dok sam ovdje!
Blago: Ma kakvi, ne smetaju mi, baš ih je lipo vidit, nego, sve nešto omiram, ako tebi nešto nije ispodniženja, ja mislim da se njima može dobro po leđim češat, a mene uvik svrbi, pa ako mi misliš ikako ugodit, digod ćeš me počešat, leđa velika, a nokti u meni nikakvi, ni u Ruške ih nema, u nje su i ruke otišle k vragu, nije ona nizašto, ali jezičina, pa samo melje…
Ruška: Sram te bilo, eno ti češagija od kletog Dorata, pa se češi, ili eno od ćošu, od zid, vidim te da se češeš, ko, nemogu reć, ne mišajuć krsta i duše, ko
Blago: Umukni, ako te zapovrzem ovom bocom od pive, ali ima je pola, šćeta bi bila…
(Ulomak iz predstave : “Ja ću se ženit, faljen Isus!”, a koju izvode studenti Dramske skupine Udruge Duvnjaka Zagreb)
Više se ne ide na prošnju, ugovore i dogovore roditelja mladenaca, nema „davanja maneta“ niti „umicanja“, djevojka i mladić se sami sve dogovore i samo o tomu, red je, izvijeste roditelje, koji, uglavnom, nisu iznenađeni, pa odavno su to čekali. Neki priželjkivali, a dogodi se kako se nečiji nadaju da do vjenčanja neće doći, ali se ne događa, osim iznimno, da su protiv izabranice/izabranike svoje djece. Opametili i roditelji: bolje se složiti s izborom, nego se sramotiti zabranama, koje rijetko „upale“.
Ako su u mogućnosti, roditelji ( a tko ne bi svome djetetu ako može!) snose većinu troškova oko zaruka, priprema vjenčanja, vjenčanja, a što sve treba pisali smo u 1. tekstu. A koliko sve to košta! Skupo, ko Svetog Petra kajgana! (Zna li netko koliko je Sveti Petar, stvarno, platio kajganu, da je ostala upamćena po visokoj cijeni? O tomu uskoro donosimo poseban tekst!).
Ako roditelji nisu u mogućnosti, onda sve ide na kredit ili na „dođem ti iza svadbe“, dakle, ako mladenci plaćaju, jer ih je malo da su mogli uštedjeti za svadbu, ukoliko se ne vjenčavaju u poodmaklim godinama.
Dakle, prvo vere, vitice, zaručnički prsten, a bilo što da izaberete, a mora biti od plemenitog metala, platit ćete, u prosjeku, par 800 KM. Sitne potrepštine ne brojimo, samo krupne.
Djevojka: iznajmljivanje vjenčanice oko 1000 KM (vrlo rijetko se kupuje), cipele-sandale 100 KM, frizura 150 Km, šminkanje i uređivanje noktiju 100 KM, buket 50 KM, ogrlica (ako nije sretna da joj je svekrva kupi!) 500 KM, narukvica 300 KM, sve od zlata ili srebra, a sve cijene su prosječne. Dakle, računajte! Nikako ispod 2.000 KM, ali, obično kažu, što je to, jednom se udaje (?). Pa se banči!
Ni mladoženja ne prođe bolje: odijelo, košulja, kravata, cipele, sat, narukvica, remen ( kompliciraju, brate i muškarci…). A koliko li se tek potroši goriva za vozila dok se sve to obleti svrne. Sad u to uračunajte zajedničke troškove prije vjenčanja: zahvalnice, pozivnice, sudbeno vjenčanje, momačka večer, djevojačka večer, večer prije-pirnica, čašćenje tko god ti čestita…
{gallery}zaruke-tg{/gallery}
U ove troškove ne spada kupovanje namještaja-spavaće sobe, tepiha, zavjesa, ako će mladenci ( nedajbože!) živjeti, za prvu ruku s roditeljima. Ako će, pak, što je san svih, živjeti sami, e tada treba dignuti poveći kredit ili da se roditelji isprse.
Pametniji i iskusniji od mene su sračunali: do dana svadbe, bez opremanja stana ili kuće, treba u prosjeku 6000 KM, za oboje.
Budući su dvorane-sale ili šatori za vjenčanje davno rezervirani, a cijene u njima, zavisno od paketa usluga, kreću se od 35-60 KM po stolici, po svatu. Govorimo za sale u duvanjskom kraju i okolici, što je dvostruko jeftinije neko, recimo u Hrvatskoj, a trostruko su niže cijene nego u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj…pa je i to jedan od razloga da ovdje priređuju slavlja oni koji žive u drugim zemljama, a porijeklom su iz ovih krajeva. Em im rodbina ne naplaćuje smještaj, em je hrana zdravija i ukusnija, zašto to ne reći!
A kako danas izgleda dan vjenčanja dvoje mladih u duvanjskom kraju i okolici, od kad sunce grane, pa dok drugo jutro (koje se ovdje zove je…o) ne svane, napisat ćemo u idućem, 3. nastavku SVATOVA.
www.tomislavnews.com
