Poštovano Uredništvo Portala, ovim reagiranjem ne želim izazvati negativne komentare, želim s čitateljima najčitanijeg portala podijeliti neugodno iskustvo koje sam doživjela prije par dana u Pošti Tomislavgrad.
Živim i radim u inozemstvu, ali svake godine dođem na odmor u svoj rodni grad, u zavičaj.
Prije par dana dolazim u Poštu u Tomislavgradu platiti račune. Na ulazu, najprije , ugledam djelatnicu Pošte (viđala sam je ranije za blagajnom) kako, u poštanskoj uniformi i cipelama na petu, mete dvorište Pošte dok njezin kolega, također u uniformi, kosi travu. Pozdravim ih nekim spontanim riječima i produžim dalje. Ulazim u zgradu, u istom prostoru vidim dvije različite uniforme, jedna žuto-plava, a druga crveno-smeđa. Pomalo zbunjena, prilazim zaštitaru, koji sjedi negdje u kutu i pitam na kojem se šalteru plaćaju računi. Pokaže mi prstom na žute i uz neki tanki smiješak kaže da su ”ovi drugi” iz Ht Eroneta – za mobitele.
Uredu, shvatila sam. Zahvalim se i prilazim blagajniku.
Stojim ja, sjedi on- ili čak spava. Kucnem na staklo ne bili se probudio. Ništa! Iz šale, uzmem mobitel da ga uslikam , ali zamolila me njegova kolegica da ostavim mobitel, trznu ga i gle – probudi se! Pogledao me onako pospanim očima, nešto progunđao, ustao se sa stolice i otišao u prostoriju iza.
Što ću sada? Ljudi, želim samo platiti račune (nije ni meni drago, ali moram)!!!
Nedugo zatim, čujem kako me zove djelatnica sa desne strane. Rekla mi je da sačekam malo, naplatit će mi ona, samo da razduži neke pakete. I dok sam čekala, promatram je malo. Vidim da se sva kupa u znoju i da nije baš neke volje. Kad je riješila te pakete, sjede za blagajnu – napokon sam došla na red ! Tada uđoše onih dvoje iz vana i viknuše kolegama kako je posao obavljen i da će sad dvorište barem sličiti na nešto.
Upitam gospođu,( nek’ se ne uvrijedi ako nije),onako iz pristojnosti :,, Kako ste, kako radite na ovoj vrućini?”, a ona mi odgovori: ”Maa dobro,rastvorimo prozore i vrata i pijemo cafetine!”
Ne mogu vjerovati da jedna državna firma u 21. stoljeću nema klima uređaje, da im djelatnici koji inače rade na blagajnama čiste dvorište, da ”žuti” prima plaću zato što spava na radnom mjestu? Zar nema netko tko je odgovoran za sve ovo, ima li netko tko vodi red u ovoj ustanovi, gdje su ti šefovi?
Ali to nije sve .. Nastavljamo ja i djelatnica dalje svoj razgovor (bilo je malo više računa) . Kaže mi da su bezbroj puta pokušali razgovarati sa svojim šefovima o stanju u njihovoj firmi, ali uvijek bivaju odbijeni jer NISU U PRORAČUNU, da im ” one ” iz HT Eroneta ne daju otvoriti prozore na +30, već uvijek igraju igre strpljenja i upornosti – pa jedni otvore, a drugi zatvore prozore. Pitam je je li normalno ovdje da 2 firme rade u zajedničkom prostoru , a ona će : ” Tko im može išta, kao da se nas išta pita. Najbolje je šutiti i raditi, a ja kao što vidiš ne mogu šutiti’. Obje smo se nasmijale, kad iz one prostorije iza, čini mi se da je na vratima pisalo kartirnica, izlazi sjedi gospodin ( onaj što me nije htio primiti za šalterom maloprije), oblači jaknu i odlazi, a druga mu djelatnica dobaci sa sarkazmom: ”Kolega, radno vrijeme je do 13 h, sad je tek pola 11” . Ali kolega se samo napravio gluh i otišao ( poslije sam ga srela u Gradskoj kavani).
Do tada su i moji računi bili plaćeni. Pozdravila sam ljubaznu gospođu i izašla iz rasula, samo u Tomislavgradu, zvanog Pošta.
Kad sam u selu ispričala što sam doživjela u Pošti, nasmijali su se i rekli da to nije ništa čudno, to je uobičajeno ponašanje naših službenika, kojima nitko ništa ne može, a ja odlučih da barem napišem i kažem im da to nije u redu! Da moraju biti uslužni i ljubazni, drugi put, ako mi se dogodi ovo zvat ću šefa, ako ga Pošta ima, ali ću zvati i načelnika općine, neka zna!
www.tomislavnews.com / Napisala: Ivana T.
