Bok, Domovino. Ja sam Marina iz Duvna, drago mi je. Imam 23 godine i studiram novinarstvo u Mostaru.
PIŠE: Marina Radoš
Da te podsjetim, Mostar je grad u Hercegovini čiju polovicu čine Hrvati. Dakle Hrvati, a ne prljavi Bosanci katolici i hercegovački lopovi. Nekad podsjeti svoje šefove na to.
Rođena sam u Duvnu. Duvno ti se zapravo zove Tomislavgrad. Neko kaže da je dobilo ime po Tomislavu Kralju, netko pak veli da je Tomislav, mali Karađorđevićev tu bio inspiracija. Meni to nije bitno, svakako ga zovem Duvno. Bolje mi se uklapa.
Duvno ti je, lijepa moja, pola sata vožnje od Kupresa. E, sad kad si ga našla na karti da ti kažem, na Kupresu ti je za tebe poginulo 400 Kuprešaka i Duvnjaka. Reci to jednom profesorima na tvojim fakultetima koji se hvataju za glavu kada se dođemo upisati tamo i upitaju nas što ne studiramo u svojoj zemlji.
Ima nas puno u Zagrebu, draga moja. Kad netko od nas osvoji zlato na svjetskom rukometnom prvenstvu onda smo Hrvati, a da pojedinac hrakne na Cvjetnom trgu on je samo prljavi Hercegovac, stoka koja je došla da te uništi.
Draga moja, neki dan me je Juan iz Perua upitao gdje da dođe na more, osvojile ga neke pare. Ja sam ga pozvala u Dubrovnik. Ne zovem ja njega ni u Neum ni u Sarajevo.
Mila moja, bio je ispit iz hrvatskoj jezika prije par godina na faksu. Lidija iz Splita ne razlikuje č i ć. Pala je ispit, a naša mačka iz Bugojna ga je položila. Lidija se uzmučila i rekla profesoru: ”Kako je moguće da Bosanac položi hrvatski jezik, a ja fetiva Splićanka padam???”. Ajde, molim te, objasni Lidiji da se najčišći hrvatski jezik govori samo u kazalištu i pojedinim gradovima u BiH.
Znam ja da si se iznenadila što ti pišem ovo pismo.
Ja sam Marina iz Duvna, i napisala sam onu knjigu o Srbinu povratniku. Dobra je, čita je svit. I znaš, postoji nekoliko ljudi koje ja volim, a Srbi su. Ajde, objasni im molim te da ti nisu samo oni zlo nanosili. Ajde ih podsjeti što ti rade tvoje poglavice u ovih 19. godina otkako si se rodila. Ajde, objasni im tko su ljudi koji tobom vladaju.
Vidim ja da si ti još iznenađena što ja mislim na tebe. Ali, ne mislim svakog dana, majke mi.
Ja ti nemam po kući slike velikih vođa koji su ostavljali vojsku i narod na polju. Nemam ni slike onih za koje nisi postojala, u kojima si bila otok na kojem su tukli kamen kada bi se progovorilo protiv njih. Jok.
Ne volim te ja toliko da bih posvetila svoju svadbu tebi, a kamoli onoj tvojoj prethodnici.
Ne znam znaš li, ali najviše te vole, i tebe i nju, oni koji su preko televizije gledali kako te siluju.
Danas oni umjesto ”Volim te” na radiju za vjenčanje naručuju domoljubne pjesme, a na svadbama kolo igraju na one forme u kojima se veliča mržnja. Puno su oni dali za tebe, shvaćam ih ja. 300 maraka je u to doba bilo ko danas tisuću.
Znam ja kako je to. I ja sam jednom dala čokoladu prijateljici da preskoči ogradu u komšije i provjeri stanje, pa meni otključa kapiju da se uvalimo u trešnje.
Ipak, volim te. Moraš to znati.
Moje je srce puno kada igraju Mario i ekipa. Ja sam najponosnija žena na svijetu kada mi se javi netko tko je motorom prošao tvoju obalu i doživio ekstazu od tvoje ljepote, i kada me upita: Marina, you are Croatian? Yes, I am. I am.
Ili kada mi se javi curica iz Italije i upita za Ćorluku. Ma da, bona, momčina iz Dervente, jesi vidila, ili je lipši ili je viši. Bem ti i engleski i talijasnki, ne mogu to prevesti kako Bog zapovida.
Volim ja tebe, bona. Meni je muka kad pošalješ na Eurosong nekog jazavca. Ti imaš najljepše žene na svijetu, ja se hvatam za glavu kad na izbor za miss pošalješ neko groblje.
Ali, eto.
Sutra je 5.8. O tebi će govoriti velike face na televiziji.
Sutra je 5.8. mila moja. U mnogim svadbama večeras neće najveća euforija biti zbog ljubavi, nego na pjesmu o mržnji. Tako je to, zar je bit svadbe veličati ljubav?
Sutra je 5.8. mila moja.
Nitko na velikim govorima neće pozdraviti ženu koja je sa 22 godine ostala sama s dvije bebe i čekala 10 godina da se na vratima pojavi čovjek u kojemu će prepoznati muža.
Sutra je 5.8., mila. Netko je za tebe dao 300 maraka, netko život.
Sutra je 5.8., mila moja, početak je mjeseca.
Onaj koji te je volio i branio u rovu sutra će tužan, izgubljen i izdan otići na bankomat da bi ugledao 36 maraka na svom računu. Sutra je 5.8. mila moja, pare mu nisu došle.
Sutra je 5.8. mila moja, s njegovom mirovinom neka je velika faca otišla na more.
Sutra je 5.8., mila moja, a njemu je svejedno. On će, kao u svaku drugu noć sanjati krvave rovove i svoje prijatelje koje mu je pred očima raznijela granata.
NAPOMENA: Tekst nije lektoriran!
