Danas (subota 9. kolovoza, 2014.) je, pri samom vrhu Zavelim planine, kod križa i na oltaru s kipom Gospe Lurdske , služena sveta misa.
Misu je predvodio don Ante Šiško, viničke gore list, inače župnik u Podvinju kod Slavonskog Broda, pred oko stotinu pristiglih vjernika. Ovo je iznimna brojka s obzirom na visinu Zavelima i težinu planinske staze kojom se dolazi do križa na Zavelimu. Isplatilo se popeti na Zavelim, čak je i pater Ante rekao: „ Nikada nisam držao misu na lipšem mistu, a bio sam čak i u Svetoj zemlji.“ Prije mise pater je ispovijedao, a pričest je bila pod prilikama kruha i vina, ne samo kruha, kako je uobičajeno.
Od pradavnih vremena čovjek je svoje čeznutljive oči upirao u nebesko plavetnilo, tražeći onu silu, snagu i moć, onu zaštitničku ruku svog tvorca koja je sazdala njegovo krhko biće. Bog je sigurno tako htio svojim ljubljenim sinovima i kćerima usaditi tu želju, neodoljivu i silnu, želju za nebom. Rukama je svojim moćnim sazidao silna brda i visoke planine da se ljudi po njima penju i traže njegovu blizinu, njegovo toplo krilo po hladnim visovima. Na brdu Sinaju, Svemogući, u okrilju mrkog oblaka progovara munjama i gromovima Mojsiju, dajući mu svojih deset zapovijedi utisnutih u tvrdi kamen. Na brdu Horebu, Iliji se Bog javlja u laganom lahoru kao nježni Otac koji svome sinu šapuće najdublje tajne svoje ljubavi prema čovjeku. Na Taboru po prvi puta Prvorođeni Sin Božji uzima svoje slavno obličje, Isus se preobražava, lice mu sjaji kao sunce, haljine se bijele kao svjetlost. Od Sinaja, Horeba i Tabora pa sve do Zavelima, Bog progovara čovjeku. Nekada u jeku munje i tresku groma kao svemogući Bog, a drugi puta opet kao nježni otac svome najmilijem sinu.
{gallery}misa-zavelim{/gallery}
Pred dosta godina dok su čobani i čobanice čuvali svoja stada po vrhovima Zavelima, udario je grom i uzeo nekoliko nevinih života, neshvatljiv čin njegove svemoći. Njihovi su sumještani, nedavno, u spomen na tu žrtvu, podigli, križ te postavili oltar kojeg je župnik posvetio. Sada Bog svake prve subote u kolovozu poziva svoje sinove i kćeri na tu mrku i negostoljubivu planinu, On im govori u blagom lahoru kao nekada Iliji, u tamnom oblaku kao nekada Mojsiju. Vjernici se odazivlju njegovu umilnom glasu i njegovoj blagoj ruci.
Tako je ove subote u predjelu Zvizdina poda bilo oko stotinu Viničana koji su se uzverali uz strmi Zavelim, po suncu, po kamenu, visokoj travi, između siktavih otrovnica i gladnih vukova da bi prisustvovali preobraženju samoga Gospodina. A Isus po posvećenim rukama don Ante uzima svoje bijele haljine, ogrće se suncem u društvu Ilije i Mojsija i blagoslivlja pristigli narod, cijelu planinu, nebo i zemlju. Svaka žrtva u Božjim rukama ima svoj smisao, tako je Bog prije mnogo godina uzeo sebi duše nedužnih pastira da bi na njihovoj žrtvi podigao oltar, posvetio cijelu planinu i sakupio sebi narod pod svoja moćna krila. Tako je to bilo na Zavelimu, 9. kolovoza, 2014.godine, a dogodine ste pozvani i vi, dragi čitatelji.
Bog zove sve jer smo svi djeca istog Oca!
www.tomislavnews.com/ Tekst: Milan Jurčević/Foto: Ilija Ćalić
