Već dugo nismo vidjeli tolike parcele na Duvanjskom polju zasijane kukuruzom
Danas (18.kolovoza, 2014.) smo opet prošetali od Tomislavgrada do Letke, negdje je to oko 4 kilometra, a tamo i ovamo, 8 kilometara. Ali, bilo je vrijeme kao stvoreno za šetnju, pa odmoriti na sred polja, gledati u gotovo vedro nebo, a oblaka ima tek toliko da, zagledani u njih, maštate na što sve sliče i kako doploviti do njih! A mašta može svašta, na toj širini i u toj divljini.
A mi smo, uz put, zagledali u četiri velike parcele kukuruza, a rodio, rodijo ga! Na svakoj stabljici po četiri pet klipova, jednako velikih! Valjda mu je kišno ljeto odgovarala.
{gallery}duvanjski-klipovi{/gallery}
Odgovaralo je i krumpirima, rodili na Duvanjskom polju kao rijetko kada, ali tako veliki pucaju u sredini, pa kad ih raskrižiš…? A zadnji pljusak nešto „satro“ cimu, pa požutjela, osušila se, nestalo je, a nikla neka divlja trava, pa sada, prije kopanja krumpira, treba pokositi ili očistiti tu travurinu.
Kapula-crveni luk isto rodio, glavice nikad više!
Tko je posadio i zasijao, imat će što i izvaditi iz zemlje, a tko nije kupi će od onih koji jesu, a cijena poljoprivrednih proizvoda, posebice kad rode, je niska!
Ispade, eto, da se šetači, romantičari i maštari, zagledani u razigrane i raskroćene oblake na plavom nebo iznad Duvanjskog polja, razumiju i u poljoprivredu!
I u gangu, pravu, duvanjsku, koje smo se sjetili gledajući rodne kukuruze:
“Sakrio se mjesec iza granja, dođi dragi, bit će komušanja!“
Tekst i foto: www.tomislavnews.com
