Ivančić je rođen u Grabovici, u općini Tomislavgrad, B i H, a čovjek je koji je stvorio rekorderku Sandru Perković
Iznenada, u 77. godini, preminuo je atletski trener Ivan Ivančić. Legendarni „Trendžo“ Ivanča, posljednjih dana bio je smješten na internoj intenzivnoj, zatim i na odjelu pulmologije u KBC Sestara milosrdnica u Vinogradskoj, gdje je kasno sinoć i preminuo.Navodno mu je u posljednje vrijeme nekoliko puta pozlilo na što se požalio, no još uvijek se ne zna točan uzrok smrti. Div, kako ga je prozvao njegov najveći i neprežaljeni prijatelj Mate Parlov, nikada nije bio bolestan, do prije nekoliko dana svaki dan je trenirao, puno hodao, dizao utege sa svojim bacačkim nadama, no, posljednji uteg nije uspio podići.
Atletika je izgubila velikog trenera, najvećeg za bacače kojeg su vidjeli naši prostori. Trenera koji je stvorio nedodirljivu diskašicu Sandru Perković, koji je osvojio desetke najvećih atletskih medalja, a u vlastitoj bacačkoj karijeri osvojio dva europska dvoranska zlata u kugli (1980. i 1983), te bio zlatni na Mediteranskim igrama 1975. i brončani 1979. godine.
Rođen u Grabovici 6. prosinca 1937. godine, ovaj karizmatični sportaš nedavno nam je pričao o velikim planovima, ovo ljeto je dobio šestog svjetskog prvaka kojeg je oblikovao svojim rukama ( Martin Marković, svjetski juniorski prvak u disku), još jednog u nizu, želio je od njega stvoriti novu Sandru Perković, želio je nove velike medalje, no njegova djeca morat će dalje bez svog Trendže. Div će od jučer stvarati na nekom drugom mjestu. Ovome je dao puno, jako puno. No, mogao je još. Želio je još. Njegov hitac je jučer pao na mjesto koje se ne može izmjeriti metrom. Otišao je daleko…
Donosimo jedan od rijetkih, a posljednji dulji razgovor s Ivanom Ivančićem:
Ako je to istina…Trener Sandre Perković objavio ‘ono što su mu mnogi rekli da ne govori!’
Bivši trener Sandre Perković, Ivan Ivančić, odlučio je objaviti detalje iz svog odnosa sa slavnom hrvatskom atletičarkom.
Po riječima Sandre Perković, jedan od uzroka razlaza s trenerom Ivančićem bilo je razilaženje u koncepcijij treniranja. 23-godišnja Zagrepčanka javno je rekla kako je Ivančič želio da trenira kad je imala ozlijedu ramena.
“Kod cura ti je ovakva stvar; ako joj se ne radi naći će stotinu razloga za to, a svaki je trener nenormalan ako tjera ozlijeđenog čovjeka da radi. Što znači, boli me ovo, pa ono, pa ne radi ništa… Znala je nekad i trpjeti neke stvari, a boljela su leđa, diskopatija, upale mišića. Mislim da nije tako ozbiljna ozljeda, da se ne može istrpjeti barem malo. Makar je razloga puno više. Zadnja tri tjedna nisam bio zadovoljan intenzitetom, jer taj intenzitet ne garantira ni prosječne rezultate, a ona je sad olimpijska pobjednica, svi gledaju u nju i tu se mora malo više voditi računa o treningu kroz cijelu godinu. Ako je ozbiljnija ozljeda onda OK, ali mislim da nije bila toliko ozbiljnija da se preskoče tri tjedna, pa da se pokuša i četvrti. Nije mi to jednostavno sličilo na ozbiljan rad. Stojim iza toga”, izjavio je Ivančić u razgovoru za Sportske novosti.
Međutim, ako je to i bio povod, razlozi prekida su navodno puno dublji, a Ivančić ih je prvi puta odlučio reći javno.
“Moram to reći, bez obzira što mi mnogi kažu nemoj to reći. Ja nisam u ovih osam godina dobio 1 kunu od nagrada, a usmeno smo dogovorili 25 posto treneru, 75 posto bacačici. Usmeno, jer ja tako s ljudima radim cijeli život, jednostavno sam takav. Kupovao sam vitamine, imao za troškove, ništa nije bilo teško… Prođe jedna godina, prođe druga, treća… Dao sam joj popis primjedbi da bismo nastavili suradnju. Dao sam joj to još prije tri mjeseca, a ona se nije očitovala, nije ni pogledala, mislim. Reakcije nije bilo. Nije to dakle samo zadnja tri tjedna. Proputovao sam lani 100.000 km a da ne dobijem ništa, to mi je razočaranje, da sam radio s tako samoživim čovjekom koji misli samo na sebe. Dopustite da mi je to razočaranje. Menadžer ima 15 posto, ali on ima 20 ljudi, 15 od jednoga, 15 od drugoga… A ja? Nisam uspio, i ove godine, što kaže Crnogorac bolje džabe ležat’, nego džabe raditi”, otkrio je Ivančić tajnu koju je dugo čuvao i dodao:
“Naravno da mi je žao što je ovako završilo. Imao sam velike planove, sve je bilo na dlanu. Nikad nisam imao bolju atletičarku niti ću je ikad imati. Ona je na OI u finalu bacila 69,11, a nikad tako savršen tehnički hitac nitko nije bacio niti će baciti. Ja sam uvjeren da je 70 metara neupitno, uvjeren sam da je svjetski rekord Reinsch preko 76 ugrožen kroz vrijeme, makar je teško napisati 76, a kamoli baciti. Sandrine mogućnosti su ogromne, sve ovisi samo o njoj”.
Sportski.net/SN/T.H.
16.02.2013.
www.tomislavnews.com/Izvor: Jutranji i HRT
